hrvatski

Procjena genetske raznolikosti unutar i između hrvatskih autohtonih pasmina goveda

S genetskog, kulturološkog i sociološkog gledišta očuvanje farmskih animalnih resursa od velikog je nacionalnog i globalnog značenja. Tri autohtone hrvatske pasmine goveda (buša, istarsko govedo i slavonsko-srijemski podolac) vrijedno su genetsko naslijeđe koje je uslijed industrijalizacije stočarske proizvodnje, tržišne globalizacije, urbanizacije ruralnih prostora i protežiranja visoko proizvodnih pasmina tijekom druge polovice XX stoljeća dovedeno na rub biološke opstojnosti. Poduzete mjere javne potpore potakle su razvoj pozitivnih populacijskih parametara, no izostala je optimizacija uzgojnih (konzervacijskih) programa, primarno radi nepoznavanja stvarne genetske strukture populacija. Stoga je cilj ovog istraživanja bio utvrditi genetsku strukturu tri autohtone pasmine goveda, stavljajući ih u međuodnos sa 16 europskih pasmina goveda koje prema geografskoj distribuciji uključuju područja jugoistočne, sjeverozapadne i sjeverne Europe. Istraživanjem su obuhvaćene 872 jedinke genotipizirane na 105 mikrosatelitnih biljega. Dvanaest mikrosatelitnih biljega isključeno je iz analize, prvenstveno radi odstupanja od Hardy-Wenibergove ravnoteže u 9 i više populacija ili zbog neiskazane neutralnosti. Preostala analizirana 93 mikrosatelitna biljega iskazala su visoku polimorfnost s prosječnim indeksom polimorfnosti od 0, 700. Po mikrosatelitnom biljegu utvrđeno je od 6 do 25 alelnih varijanti, uz prosječnu vrijednost od 12, 4 alela po lokusu. Najveća genetska raznolikost utvrđena je u populaciji buše u Hrvatskoj, koja je imala najveću uočenu (HO) i očekivanu (HE) heterozigotnost, kao i najveći prosječan broj alela (nA), što je u skladu s vrijednošću ovih parametara u ostalih šest pasmina koje pripadaju skupini buša. Redom, te vrijednosti u populaciji hrvatske buše iznosile su: HO=0, 648, HE=0, 730 i nA=8, 52. Populacija istarskog goveda očuvala je znatan dio genetske raznolikosti (HO=0, 635, HE=0, 677, nA=6, 82), koja je u razini s onom uočenoj kod alpskih pasmina i pasmina sjeverozapadne Europe. Najmanja genetska raznolikost uočena je u populaciji slavonsko-srijemskog podolca (HO=0, 593, HE=0, 583, nA=4, 85). Značajan deficit heterozogota kod neselekcioniranih pasmina (anatolsko crno govedo, sivo gatačko govedo i hrvatska buša) proizlazi iz podpodjele populacije, nepostojanja sustavnog nadzora nad populacijom i izostanka uzgojnog (selekcijskog) rada. Podjela populacije buše u Hrvatskoj u više manjih i geografski odvojenih podpopulacija doprinijela je deficitu heterozigota (6, 4% ; Wahlundov efekt). Kod visokoselekcionirane Galloway pasmine, značajan gubitak heterozigota (5, 6%) potaknut je provedbom stroge uske selekcije. Analizom molekularne varijance 19 pasmina goveda utvrđeno je da 7% od ukupne genetske raznolikosti predstavlja raznolikost između pasmina, dok 93% raznolikosti čini genetska varijabilnost unutar pasmina. Ustanovljena je podudarnost topologije genealoškog stabla 19 pasmina goveda i rezultata dobivenih analizom genetske strukture (STRUCTURE) i analizom molekularne varijance (AMOVA). Evidentno je postojanje tri skupine (klastera) pasmina goveda i to: a) skupina pasmina buša, b) skupina koju čine alpske pasmine i pasmine sjeverozapadne Europe i c) skupina podolskih pasmina goveda. Mala efektivna veličina populacije i izraženo djelovanje genetskog drifta pogodovalo je najizraženijem distanciranju slavonsko-srijemskog podolca naspram ostalih 18 pasmina goveda obuhvaćenih ovim istraživanjem. Kod alpskih pasmina i pasmina sjeverozapadne Europe utvrđeno je više od 98% točno dodijeljenih jedinki (3 do 4 migranata/generaciji), što je rezultat sustavne provedbe uzgojnih strategija. U grupi pasmina buša utvrđena je niska vrijednost testa točne dodijele jedinki populacijama (60, 6% ; 8 do 29 migranata/generaciji), što je odraz otvorenosti populacija, neprovedbe uzgojnih programa i sustavnog nadzora nad pasminama. Primjenom dugoročne strategije očuvanja pasmina po principu neutralnosti te neutralnosti s komplementarnosti, više od 95% genetske raznolikosti bilo bi očuvano unutar pet pasmina buša (anatolska crna buša, crveno metohijsko govedo, hrvatska buša, makedonska buša, ilirska dolinska buša). Primjenom adaptivne strategije očuvanja pasmina i adaptivne strategije s načelima komplementarnosti, sa samo četiri pasmine (Fleckvieh, crvena metohijska buša, Tarantaise, hrvatska buša) očuvala bi se cjelokupna genetska raznolikost. Dugoročno gledano, prioritet zaštite trebaju biti pasmine s većom alelnom (genetskom) raznolikosti, poput pasminske skupine buša. Kratkoročno gledano, prvenstvo zaštite trebaju imati pasmine manjeg cenzusa i manje efektivne veličine populacije, odnosno manje genetske raznolikosti kao što je slavonsko-srijemski podolac. Rezultati provedenog istraživanja prvi su pokazatelji genetskog profila mikrosatelitnih biljega izvornih pasmina goveda u Hrvatskoj i iskoristivi su u daljnjoj provedbi uzgojnih (konzervacijskih) programa.

genetska raznolikost; goveda; izvorne pasmine; mikrosatelitni biljezi; program očuvanja

nije evidentirano