hrvatski

Kapela Svetih Petra i Pavla u Boku Palanječkom

Kapela Svetih Petra i Pavla u Boku Palanječkom sada pripada župi Svetog Kvirina u Sisku, no protokoli kanonskih vizitacija bilježe pagus Book od 1639. godine kao dio stare župe Svetoga Križa u Sisku (spominje se od 1334.). Godine 1696. vizitator Pavao Antun Češković, arhiđakon Gore i Zagorja, posjetio je kapelu u Boku i opisao je kao zidanu s drvenim atrijem, jednim oltarom na kome je prikaz Svetih Petra i Pavla slikan na dasci sprijeda, a starija slika na platnu Raspeće na poleđini. Taj je opis - uz zadržavanje titulara za novu, drvenu kapelu (1752.) - jedino sjećanje na staru, potonulu prisavsku zidanicu. Daljnja povijest kapele u Boku vezana je za dva značajna protagonista u oblikovanju kulturnoga i umjetničkoga krajolika sjeverozapadne Hrvatske sredinom XVIII. stoljeća: zagrebačkoga kanonika Nikolu Terihaja, naručitelja, i kipara Antuna Reinera, autora glavnoga oltara. Zbog tih je značajnih imena kapela Svetih Petra i Pavla zainteresirala crkvene povjesničare i povjesničare umjetnosti, pa su ju s različitih motrišta spomenuli Josip Buturac (1967.), Doris Baričević (1968., 2008.), Anđela Horvat (1975., 1982.) i Đurđica Cvitanović (1985.). U ovom radu posebna je pozornost posvećena poslijetridentskoj ikonografiji slika, skulptura i liturgijskoga prostora u kapeli Svetih Petra i Pavla u Boku Palanječkom. Na temelju dokumenata i analize djela vrednovana je na panorami umjetničke baštine novoosnovane biskupije, a uvid u njezino stanje otkriva potrebu hitne obnove, prilog kojoj je i ovo istraživanje.

Bok Palanječki; Nikola Terihaj; Antun Reiner; ikonografija; Tridentski sabor

nije evidentirano