Zagrebački isusovci i likovna umjetnost (CROSBI ID 42840)
Prilog u knjizi | izvorni znanstveni rad
Podaci o odgovornosti
Cvetnić, Sanja
hrvatski
Zagrebački isusovci i likovna umjetnost
U iznimno plodnoj kulturnoj i umjetničkoj djelatnosti isusovačkoga reda u gradu Zagrebu značajno mjesto zauzima središnja slika u nekoć isusovačkoj crkvi sv. Katarine na Gradecu. Riječ je o fresci Sveta Katarina Aleksandrijska i učenjaci koju je na zaključnom zidu svetišta 1762. godine izveo slovenski slikar Krištof Andrej Jelovšek. Naručitelji oslika - zagrebački isusovci, darovatelji - velikaška obitelj Erdödy i slikar, kao temu su odabrali jednu od epizoda priče o svetičinu mučeništvu pod carem Maksiminom, zabilježenu već u djelu Legenda aurea, zbirci svetačkih životopisa dominikanca Jacobusa de Voraginea iz posljednje četvrtine XIII. stoljeća. Slikar je radnju smjestio u impresivni slikani prostor quadrature nadovezujući se na ranija iskustva kranjskoga iluzionističkoga slikarstva, te istovremeno - u cjelovitom rješenju i pojedinim motivima - pokazujući širinu svoje likovne naobrazbe pozvanjem na djela Veronesea, Tiziana i, prije svega, Andree Pozza. Jelovšekova slika - osobito središnji lik sv. Katarine - pokazala se pak utjecajnom u lokalnoj sredini sjeverozapadne Hrvatske, te posve srodno zamišljen lik svetice zatićemo na oltarnim palama Sv. Barbare u župnoj crvki u Dubovcu kraj križevaca, te Sv. Lucije u Galeriji umjetnina u Širokom Brijegu (podrijetlom iz Zagreba).
Zagreb, isusovci, ikonografija, sv. Katarina Aleksandrijska, Andrea Pozzo, Krištof Andrej Jelovšek
nije evidentirano
engleski
Zagreb Jesuits and Visual Arts
nije evidentirano
Zagreb, Jesuits, Iconography, St Catherine of Alexandria, Andrea Pozzo, Krištof Andrej Jelovšek
nije evidentirano
Podaci o prilogu
147-157.
objavljeno
Podaci o knjizi
Četiristota obljetnica dolaska isusovaca u grad Zagreb. Zbornik radova međunarodnoga znanstvenoga simpozija održanog u Zagrebu 6. studenoga 2006.
Vladimir Horvat
Zagreb: Filozofsko-teološki Institut Družbe Isusove ; Hrvatski povijesni institut u Beču
2010.
978-953-231-090-0