hrvatski

Najnoviji hrvatski i crnogorski roman : (tvorbe zbilje, granice i identiteta)

U doktorskoj disertaciji Najnoviji hrvatski i crnogorski roman (tvorbe zbilje, granice i identiteta) romani suvremenih hrvatskih i crnogorskih autora problematiziraju se s obzirom na tri vrlo važne kategorije konceptualnoga strukturiranja njihovih pripovjednih svjetova. To su: zbilja, granica i identitet, a sve troje uzimaju se kao oblikotvorne instancije na kojima počiva ustrojba narativne prezentacije kronotopskih, protagonističkih i fabulativnih odrednica u sklopu recentnih primjeraka romana unutar hrvatske i crnogorske literarne prakse. U doktorskoj disertaciji analizirani su hrvatski i crnogorski romani objavljeni između 1996. i 2006. godine. Predstavnici s obiju strana pisci su rođeni šezdesetih i sedamdestih godina XX. stoljeća (B. Brković, I. Đonović, A. Nikolaidis, D. Radulović, P. Sekulić, O. Spahić, M. Zeković, S. Andrić, V. Bulić, B. Dežulović, M. Jergović, M. Kirin, M. Koščec, B. Perić, I. Štiks i T. Zajec). Poglavlja disertacije su: Uvodno o najnovijem romanu (1996-2006): pitanja poetike i ideologije, Historiografska fikcija, Žanrovski hibridi, Analitički i autobiografski romani i Recepcija – metodologija – metodika. U doktorskoj disertaciji pozornost je usmjerena na područje koje je u znanosti o književnosti dosad bilo zanemareno i sustavno još neistraženo. U tom smislu disertacija predstavlja važan i vrijedan doprinos, posebice južnoslavenskoj filologiji. Romani u objema književnostima tek u novije vrijeme počinju pobuđivati zanimanje pa je tema tim značajnija jer ne samo da se njome u središte književnopovijesnoga i teorijskoga bavljenja stavljaju dosad nedovoljno ili nikako znanstveno vrjednovani romani, već ih se analizira i komparira na tragu nove paradigme u proučavanju književnosti problematiziranjem jezične i socijalne “semiotike” kategorija zbilje, granice i identiteta te njihove teorijske i praktične upotrebljivosti. Osim toga u disertaciji se nudi i nekoliko novih modela za čitanje najnovije hrvatske i crnogorske proze koja zahtijeva pluralističnu primjenu postupaka: dekonstrukcije, poredbene imagologije, balkanističkih studija i ideološke kritike. Prijedlogom više metodičkih modela zasnovanih na interpretacijsko-nastavnoj obradi nekoliko primjera najnovijega hrvatskog i crnogorskog romana, također su pruženi praktični smjerokazi za inovativniji i kreativniji rad u sklopu visokoškolske nastave (suvremene) književnosti.

najnoviji hrvatski i crnogorski roman; zbilja; granica; identitet; metodički modeli

nije evidentirano