engleski

Chemostratigraphy of Cretaceous carbonates in the Adriatic region of Croatia – a review

Primjenom kemostratigrafije tijekom protekla dva desetljeća omogućena je bolja korelacija biozona bentičkih organizama, koje nalazimo unutar plitkovodnih naslaga karbonatnih platformi, s kronostratigrafski bolje definiranim biozonama pelagičkih organizama. Pritom se najčešće koriste izotopi ugljika. Na temelju udjela elementarnog Sr, Fe i Mn te skeniranjem elektronskim mikroskopom (SEM), dokazano je da je vanjski kompaktni sloj ljušture pojedinih skupina rudista kvalitetan materijal za analizu 87Sr/86Sr. Zbog toga je ograničena dostupnost kvalitetnog materijala (uz cijenu analize) najveći problem pri primjeni stratigrafije stroncijevih izotopa (SIS). Budući da se stratigrafija ugljikovih izotopa (CIS) temelji na analizi nekog sedimentog slijeda, uzorci za određivanje 13C najčešće se uzimaju iz mikritnih litotipova vapnenca (bulk sediment), u kojima se na temelju odnosa izotopa 13C i 18O može detektirati stupanj dijagenetske izmjene originalnih vrijednosti 13C. Za korelaciju su najupotrebljivija odstupanja od prosječnih vrijednosti 13C, zabilježena u naslagama taloženim tijekom oceanskih anoksičnih događaja (OAE), a referentne krivulje definirane su za donju i gornju kredu. Ovdje je napravljen pregled rezultata dosadašnjih kemostratigrafskih istraživanja naslaga krede na jadranskom području Hrvatske, kojima su uglavnom obuhvaćene naslage Jadranske karbonatne platforme u užem smislu, jedan slijed padinskih karbonata i jedan lokalitet koji je pripisan alohtonom dijelu Dinaridskog segmenta. U širem smislu, sve istražene naslage taložene su u području Jadransko-dinaridske karbonatne platforme. U donjoj kredi Istre detaljno su istražene naslage gornjeg barema i donjeg apta. Na temelju kemostratigrafije (13C i 87Sr/86Sr) napravljena je korelacija Kanfanar formacije s istodobnim naslagama rubnih područja negdašnjeg Tetisa. Zaključeno je da je Kanfanar formacija taložena tijekom oceanskog anoksičnog događaja 1a, za vrijeme kojeg su u marinskim plitkovodnim okolišima niskih geografskih širina taložene Lithocodium-Bacinella naslage. Time je omogućena kronostratigrafska kalibracija dobro definiranih biozona unutar slijeda naslaga platformnih karbonata. Utvrđeno je da biozona Palorbitolina lenticularis u Istri određuje donji dio donjeg apta te da množinska zona Salpingoporella dinarica pripada donjem, a ne gornjem aptu . Stoga i regionalna aptsko-albska emerzija čini veću stratigrafsku prazninu nego što se prije smatralo. U završnoj fazi su i integrirana stratigrafska istraživanja na području Istre, koja obuhvaćaju i naslage alba. Naslage najgornjeg cenomana i baznog turona istraživanog područja taložene su tijekom globalnog oceanskog anoksičnog događaja 2 (OAE-2). Taj interval naslaga je s kemostratigrafskog aspekta u Hrvatskoj po prvi puta istražen na Dugom otoku i Hvaru. Naslage iste starosti izdanjuju i na zapadnim obalama otoka Brača, a njihova istodobnost s OAE-2 potvrđena je i kemostratigrafskom korelacijom s referentnim stupom Eastbourne u Engleskoj. Izotopni zapisi 13C pokazuju značajan otklon prema pozitivnim vrijednostima (+4 do +5‰ VPDB) koje obilježavaju utjecaj OAE-2 na platformi. Osim globalne, kemostratigrafija je iskorištena i za relativno preciznu lokalnu korelaciju istodobnih naslaga, čime je omogućena bolja interpretacija dinamike taloženja na platformi. Nadalje, rasponi provodnih foraminifera i rudista koje nalazimo unutar naslaga konijaka do mastrihta na otoku Braču, re-kalibrirani su pomoću SIS-a. Time je unaprijeđen stratigrafski obrazac koji se koristi za gornju kredu Jadransko-dinaridske karbonatne platforme, ali i šire. Određivanje vrijednosti 87Sr/86Sr u zanimljivim rudistnim horizontima na Hvaru pridonijelo je boljem definiranju kampanskog događaja, tijekom kojeg je Dalmatinski dio Jadranske platforme emergiran prije oko 76 mil. g. Relativno mali hijatus koji odvaja formacije Pučišća i Sumartin, posljedica je tog regionalnog događaja. U završnoj fazi su integrirana stratigrafska istraživanja gornje krede na otoku Čiovu, koja uključuju i kemostratigrafiju padinskih karbonata. Rezultati omogućuju dobru korelaciju s istodobnim plitkovodnim karbonatima otoka Brača i šire. Budućim istraživanjima trebalo bi detaljnijim uzorkovanjem pogodnog slijeda naslaga od turona do paleogena dodatno unaprijediti stratigrafiju gornje krede pomoću SIS-a, čime bi se preciznije kalibrirale postojeće biozone. Naime, dosadašnjim kemostratigrafskim istraživanjima utvrđeno je da pojedini zonski fosili imaju drugačije raspone pojavljivanja od tradicionalno prihvaćenih.

chemostratigraphy; d13C; 87Sr/86Sr; Cretaceous; Adriatic-Dinaridic carbonate platform

nije evidentirano