engleski

Overturned Cretaceous to Paleogene carbonates of the NE margin of Vinodol valley – implications for tectonic structure of wider Rijeka region

Definiranje prebačenih slijedova naslaga od velikog je značaja za rekonstrukciju orogenetske evolucije Vanjskih Dinarida, jer takve deformacije ukazuju na izraženu horizontalno-tangencijalnu komponentu stresa tijekom glavne faze formiranja dinaridskih struktura. Na OGK 1:100.000, list Crikvenica (ŠUŠNJAR et al., 1970), prebačene naslage zabilježene su duž čitavog SI ruba Vinodolske doline. Međutim, iz prikazanih položaja nije jasan lateralni odnos normalnih i prebačenih slojeva uzduž istih struktura. Naime, unutar intenzivno tektonski raspucanih i rekristaliziranih karbonata, određivanje položaja slojeva izuzetno je otežano, a prebačeni slojevi se crtaju samo kad su sa sigurnošću definirani. Inverzni položaj najbolje je vidljiv u horizontu samog nekonformnog stratigrafskog dodira krednih i paleogenskih vapnenaca, koji izdanjuju duž strmih padina i litica SI ruba središnjeg dijela doline. Isti se može sa sigurnošću odrediti i na izdancima rudistnih litosoma s ljušturama radiolitida u položaju rasta. Mjestimice su između prebačenih i normalnih slojeva nacrtani pretpostavljeni rasjedi, koji se pak ne mogu jednoznačno definirati, jer se radi o izuzetno tektonski razlomljenim karbonatnim naslagama, pa tako čitav geološki sklop nema logično objašnjenje. BLAŠKOVIĆ (1999) detaljno prikazuje prebačenu strukturu SI oboda središnjeg dijela Vinodola, a definira je kao prebačenu, izoklinalnu antiklinalu JZ vergencije, iako na karti ne prikazuje položaje slojeva koji bi trebali definirati njeno SI krilo. U okviru nedavnog geološkog kartiranja na trasi buduće brze željezničke pruge Zagreb – Rijeka, definiranje položaja slojeva na području Ledenica (Sl. 1) bilo je vrlo otežano. Naslage su na tom području izrazito tektonski raspucane u dm i m blokove. Slojni diskontinuiteti, inače jasni u normalnim slijedovima istih stratigrafskih horizonata Vanjskih Dinarida, vrlo se teško zapažaju. Naknadna istraživanja tada zapaženih nejasnih stratigrafskih odnosa omogućila su primjenu dobro definiranog stratigrafskog obrasca za donju kredu na istraživanom području (VELIĆ, 1977 ; FUČEK et al., 1995), koji nije bio poznat u vrijeme izrade lista Crikvenica (ŠUŠNJAR et al., 1970). Pritom su od osobitog značaja bili dobro izraženi aptski emerzijski horizonti, na kojima u stratigrafskoj krovini slijede relativno manje tektonizirane i prepoznatljive, tanjeslojevite naslage alba, na temelju čega je i definiran prebačeni slijed naslaga. Dalje prema SI (područje Bater – Breze) potvrđen je normalni položaj slojeva karbonatnih naslaga jure, koje su nagnute generalno prema JZ pa pripadaju južnom krilu velike antiklinalne strukture JZ dijela Gorskog kotara (ŠUŠNJAR et al., 1970 ; HERAK, 1980). Premda BLAŠKOVIĆ (1999) interpretira SI rub središnjeg dijela Vinodolske doline kao prebačeno JZ krilo antiklinale, naslage gornje krede i paleogena, koje nalazimo prebačene u strmim odsjecima, nisu zabilježene dalje prema SI zaleđu (ŠUŠNJAR et al., 1970), što bi bilo za očekivati da se doista radi o antiklinali. Nadalje, nejasni podatci o izmjeni normalnih i prebačenih slojeva donje krede u tom području (ŠUŠNJAR et al., 1970), i nedvojbeno utvrđen prebačeni slijed naslaga donje krede dalje prema JI (kod Ledenica), upućuju na potrebu dodatnih istraživanja. Bilo kako bilo, prebačeni kredni i paleogenski karbonati SI ruba središnjeg i južnog dijela Vinodolske doline, čine dio erodirane kilometarske strukture (Sl. 1). Budući da tako velika prebačena struktura nije mogla biti formirana uz strmi reversni rasjed dinaridskog pružanja, duž SI ruba Vinodolske doline (ŠUŠNJAR et al., 1970), njezin položaj u širem tektonskom sklopu trebalo bi reinterpretirati. To je moguće na dva načina: (a) kao prebačeno SI krilo Vinodolske sinklinale u fronti velike navučene antiklinalne strukture Gorskog kotara (slično GKRH, 2009), ili (b) kao dio pokrovnom tektonikom (thin-skinned) intenzivno boranog paketa naslaga krede i paleogena tektonostratigrafske jedinice Visokog krša (High Karst), koji je naknadno usvođen. Pritom se kontakt s antiklinalno izdignutim podinskim naslagama (jure i starijih) iste tektonostratigrafske jedinice (južno krilo para-autohtone mega-antiklinale JZ dijela Gorskog kotara), nalazi na potezu Bater – Zlobin (prema KORBAR, 2009). Danas je čitava mega-struktura erodirana i razlomljena mlađim rasjedima, te je za njezino potpuno definiranje potrebna izrada detaljnije geološke (litostratigrafske) karte ili niza detaljnih profila. Moguće pružanje prebačene strukture prema SZ (Grobnik – Obruč) i kontakt s velikom antiklinalnom strukturom JZ dijela Gorskog kotara, važni su za definiranje tektonskog sklopa šireg područja grada Rijeke. Tektonski sklop, kombiniran s GPS podatcima o pomacima pojedinih blokova i podatcima o položaju hipocentara potresa, nužni su za procjenu recentne geodinamike i geohazarda u tom gusto naseljenom i seizmički aktivnom području.

stratigraphy; tectonics; External Dinarides; geohazard; Croatia

nije evidentirano