hrvatski

Utjecaj adamantiltripeptida na produkciju citokina u specifičnoj imunoreakciji na ovalbumin u miša

Na Imunološkom zavodu u Zagrebu sintetizirani su spojevi koji sadrže adamantansku jezgru, čiji pojedini derivati pokazuju antiviralnu aktivnost, vezanu preko glicina na peptid L-Ala-D-izoGln, dio muramil dipeptida (MDP), najmanje komponente Mycobacteria koja je u brojnim ispitivanjima pokazala imunomodulacijski efekt. Kako je u sintezi korištena enantiomerna smjesa D,L-(adamant-il)-Gly, dobiveni su dijastereoizomeri D-(adamant-2-il)-Gly-L-Ala-D-izoGln (AdTP1) i L-(adamant-2-il)-Gly-L-Ala-D-izoGln (AdTP2). Oba spoja su topiva u vodi, apirogena i netoksična. Izomeri adamantiltripeptida su u različitim eksperimentalnim modelima pokazali biološku aktivnost, uključujući i antiviralna svojstva. Humoralnu IR u miša stimulirali su različitim intenzitetom, pri čemu se isticao AdTP2 izomer. Prema preporukama za ispitivanje potencijalnih adjuvanata, sljedeći korak je procjena njihovog djelovanja na razini produkcije IFN-g i IL-4, kako bi se utvrdio njihov utjecaj na diferencijaciju CD4+ T-stanica u Th1 ili Th2 subpopulaciju. U tu svrhu izvedena su tri odvojena pokusa. U sva tri miševi su tri tjedna nakon primoimunizacije docijepljeni s istom količinom ovalbumina, sa ili bez adjuvanta, no u jednom su limfni čvorovi izolirani 4, u drugom 12, a u trećem 24 sata nakon docjepljivanja. Provedena je subkutana (s.c.) imunizacija u bazu repa, s 50 mikrograma ovalbumina te 200 mikrograma pojedinog adjuvanta (AdTP1, AdTP2 i PGM iz B. divaricatum kao pozitivna kontrola) po mišu, otopljenih u 0,2 ml fiziološke otopine (FO). Kontrolni miševi primili su po 0.2 ml FO. Limfociti izolirani iz drenirajućih limfnih čvorova restimulirani su ovalbuminom in vitro te je nakon 48, 72 i p6 sati kultivacije, u supernatantima kulture limfocita, ELISA-om uspostavljenom u laboratoriju, određena koncentracija izlučenog IL-4 i IFN-g. U ispitanom modelu AdTP1 nije značajnije stimulirao lučenje navedenih citokina, dok je AdTP2 potaknuo produkciju oba citokina, što ukazuje na njegovu ulogu u poticanju i Th1 i Th2 tipa imunoreakcije. U provedenom istraživanju paralelno je ispitana i njihova sposobnost indukcije upalne reakcije, mjerena povećanjem staničnosti drenirajućih limfnih čvorova. Pokazalo se da oba izomera potiču upalne procese, iako manjeg intenziteta od onih pod djelovanjem PGM-a, dok AdTP2 ima i različitu kinetiku indukcije upale.

adamantiltripeptidi; adjuvanti; Th1 i Th2 tip imunoreakcije

nije evidentirano