hrvatski

Sakralna arhitektura

Sakralna arhitektura Ludbrega i Ludbreške Podravine bitan je segment umjetničkog stvaralaštva na tome području. Riječ je o prilično brojnim crkvama i kapelama raspoređenim na teritoriju četiriju župa: Presvetog Trojstva u Ludbregu, Sv. Martina u Martijancu, Sv. Jurja u Svetom Đurđu i Sv. Franje Asiškog u Velikom Bukovcu. Premda mnoga od navedenih sakralnih zdanja prema pisanim izvorima datiraju još od srednjovjekovnog vremena, njihov današnji izgled nastao je tijekom baroknog i klasicističkog razdoblja, kada je situacija na tom prostoru postala takvom da su radikalno obnavljani stari i građeni novi arhitektonski spomenici. Naime, činjenica da Ludbreg događajem Čuda Krvi Kristove 1411. godine postaje znamenitim hodočasničkim središtem, odrazila se nakon prestanka turske opasnosti na dominantnoj ranobaroknoj obnovi njegove župne crkve. Istodobno formiranjem triju velikih vlastelinstava - Draškovićeva u Velikom Bukovcu, Batthyanyjeva u Ludbregu i Patačićeva u Martijancu - pojavio se sloj visokoga plemstva koji je tijekom XVIII. stoljeća ostvario monumentalnu baroknu obnovu crkava vezanih uz njihovo posjede. Pa ipak, i starija stilska razdoblja, iako samo fragmentarno zastupljena pokazuju značenje i kvalitetu nekadašnje sakralne arhitekture ludbreškog prostora. Tako iz romaničkog perioda, kada izvori bilježe prisutnost viteških križarskih redova na tom području, potječe crkva - Sv. Križ u Križovljanu - s romaničkim portalom na pročelju, te osebujnom prostornom organizacijom (orijentirana viteška dvorana bez svetišta), karakterističnom za križarske crkve. Iz gotičkoga razdoblja datira poligonalno svetište prizidano spomenutoj crkvi u Križovljanu (početak XVI. stoljeća), te dijelovi župne crkve Presvetog Trojstva u Ludbregu (portal), kada je to naselje imalo i franjevački samostan. Vrijeme XVII. stoljeća obilježeno je paralelnom primjenom zakašnjelih gotičkih, te renesansnih i ranobaroknih oblika (Sveti Petar, Selnik), te prvim velikim zahvatom - izgradnjom nove trobrodne župne crkve u Ludbregu (1640-1680. godine), kojom započinje barokna obnova sakralnoga graditeljstva ovoga kraja. Idući barokni zahvati - gradnja trolisnog mauzoleja grofova Draškovića u Križančiji (1731. godine), zatim kapele Sv. Katarine u Malom Bukovcu (1757.), pa kapele Žalosne Gospe u Ludbregu (1775. godine), sve do monumentalne izgradnje nove župne crkve Sv. Martina u Martijancu, pod patronatom Patačića (1767-1775.), pokazuju sustavni stilski razvoj i prihvaćanje utjecaja iz susjednih središta baroka (Varaždin). Osim u dekoraciji unutrašnjosti, barok je tu postupno došao do izražaja i u osebujnoj dinamičnoj kombinaciji centralnog i longitudinalnog prostora. Početak XIX. stoljeća obilježen je izgradnjom nove monumentalne crkve Sv. Franje Asiškog u Draškovićevom Velikom Bukovcu, gdje se uz nasljeđe dugo primjenjivanih baroknih oblika javlja jasno i novi klasicistički stil, izražen prvenstveno u primjeni velikog reda slobodnostojećih toskanskih stupova u svetištu. Razdoblje historicizma, kada se na teritoriju Ludbreške Podravine podižu brojne male kapele i poklonci, najbolje prezentira radikalna obnova župne crkve Sv. Jurja u Svetom Đurđu, s kombinacijama neogotičkih i neorenesansnih elemenata.

župne crkve, kapele, samostani, mauzolej, romanika, gotika, renesansa, barok, klasicizam, historicizam

nije evidentirano