hrvatski

Intencije pučkoga u Kačićevu "Razgovoru ugodnomu"

Mnoga djela hrvatske književnosti, osobito one starije, rijetko ili gotovo nikako nisu podrobnije promatrana u ozračju fenomena pučke književnosti premda su ista redovito bila namijenjena puku. Složenost istraživanja postaje veća kada se spozna medijska dvojnost pučke književnosti: usmena i pismena, na što se nadovezuje neminovni socijalni aspekt pučke književnosti koja je za prosvjetljenje "siromaha težaka i čobana naroda slovinskoga" kako je zapisao u predgovoru Razgovora ugodnoga" 1756. godine Andrija Kačić Miošić. Cilj istraživanja temelji se na Kačićevu Razgovoru ugodnome promatranom u kontekstu fenomena pučke književnosti te na ranije utvrđenim književnim i znanstvenim spoznajama Kačićevim, prozvanim evangelicus contionator. Korijene pučkih smjernica Razgovora valja tražiti u disputacijama i propovjedničkom nadahnuću kao preduvjetu oblikovanja književnoga djela namijenjenoga puku u čemu je Kačić ostao nenadmašan. Specifična oblikovanja propovjedničih Kačićevih iskustava utemeljena su na principima "straha Božjega", jedinstvene pokretačke misaone i djelotvorne energije koja se u Razgovoru ističe putem junaštva kao jedinstvenoga ljudskoga fenomena. Junak stoji na granici dobra i zla koje u kontekstu straha pred Bogom gubi negativne konotacije i ostaje štovan zauvijek. Na opozitnim pojmovima straha i junaštva, univerzalnim biblijskim motivima, stvara se slika čovjeka uzora i čovjeka pravednika - biblijskoga Joba, Njemu se Kačić klanja te ga kao takvoga uvodi u pučku spoznaju. Univerzalnost Kačićeve teme junaka, razrađene na motivu straha Božjega neprolazni su i shvatljivi jedino u narodu i u njegovom naturalizmu neiskvarenom i zdravom kojega je mogao oblikovati samo visoko obrazovani intelektualac i duboki poznavatelj prošlosti i sadašnjosti svoga okruženja.

pučko ; propovijed ; strah Božji ; junaštvo ; nekada ; sada ;

nije evidentirano