hrvatski

Utjecaj porijekla cjepiva na kristalizaciju glicina

Pravilno odabrani procesni uvjeti pri provedbi kristalizacije dat će proizvod koji zadovoljava određene zahtjeve bitne za tržište ili za daljnju obradu proizvoda. U dosadašnjim istraživanjima pokazalo se da se u procesu šaržne kristalizacije bez cijepljenja izuzetno teško dobivaju kristali unimodalne raspodjele. Stoga će se u ovom radu istražiti utjecaj različito pripremljenog cjepiva na granulometrijska svojstva i polimorfizam nastalih kristala. Istraživani materijal je glicin, koji je najjednostavnija aminokiselina i nalazi se u mnogim proteinima i enzimima. Koristi se u prehrambenoj, farmaceutskoj te kozmetičkoj industriji. Poznate su tri polimorfne strukture glicina: α, β i γ – glicin. Svi eksperimenti šaržne kristalizacije hlađenjem, provedeni su pri istim procesnim uvjetima, ali uz dodatak različito dobivenog cjepiva. Korišteno cjepivo dobiveno je u prethodnim istraživanjima u procesu kristalizacije uz dodatak različitih aditiva, nakon čega je usitnjeno u planetarnom mlinu. U jednom od eksperimenata korištena je originalna sol glicina. Aditivi koji su korišteni u procesu kristalizacije za dobivanje cjepiva su: 1, 8 g C2H2O4/100ml vode ; 4, 78 g C2H5OH /100ml vode i 7 g NaCl/100 ml vode. Iako su svi eksperimenti provedeni na isti način, dobivene su različite promjene prezasićenosti tijekom eksperimenta i različite granulometrijske značajke kristala. Viša prezasićenost te široka i višemodalna raspodjela veličina kristala dobivena je korištenjem cjepiva dobivenog kristalizacijom uz dodatak oksalne kiseline i natrij – klorida. Dok je raspodjela veličina kristala nastalih u procesu kristalizacije u kojoj se koristilo originalno cjepivo i cjepivo dobiveno pri kristalizaciji iz smjese otapala (etanol - voda) rezultiralo unimodalnom uskom raspodjelom veličina čestica. Porijeklo dodavanog cjepiva nije utjecalo na pojavu polimorfije.

Šaržna kristalizacija; glicin; granulometrijske značajke; polimorfi

nije evidentirano