hrvatski

Iz kasne antike splitskog poluotoka (mit i metamorfoza u imenu grada Splita)

U sklopu pažnje koju su stariji istraživači pridavali konfiguriranju naseobinskih punktova na Splitskom poluotoku tijekom antike i ranoga srednjeg vijeka, te njihovu imenovanju, nije na zadovoljavajući način bila objašnjena pojava toponima i ojkonima Spalatum upravo na jugozapadnom dijelu poluotoka. Preddioklecijanski toponim, nastao bez ovisnosti o carskoj palači kao imenodavcu, etimološki je vezan uz vrijeme prvotne dedukcije područja, kada je ono premjereno i razdijeljeno u centurije. Ta akcija stvorila je ondje praedium palatum, potom substantiviran u palatum > Palatum > Spalatum. No, s obzirom na podvrgavanje cjelokupnog poluotoka jednolikoj mreži centurijacije, načelno bi svaki limitirani segment zemljišta bio mogao ponijeti ime Palatum ili Spalatum. Isto tako, po uzoru na situaciju s ostatka salonitanskog agera na poluotoku, očekivalo bi se poimeničenje u predijalne toponime i ovih centurija. Što to nije slučaj za čestice koje okružuju Dioklecijanovu palaču iziskuje zasebno objašnjenje. Ekskluzivna poraba toponima (S)Palatum za ovo područje pokušati će biti objašnjena dosljednom primjenom pravila rimske agrimenzorske prakse, a na temelju skupa rukopisnih traktata posvećenih geodetskoj izmjeri zemljišta poznatog kao Corpus agrimensorum Romanorum. Posebna pažnja biti će posvećena reguliranju limitacije u slučajevima kada je lokalna topografija uzrokovala sraz između zadatosti terena i principa pravilnog premjeravanja zemlje, gdje je moglo doći do kontroverzi između ager publicus i ager privatus. Iz regularne adsignacije iz tehničkih su razloga ispuštane dvije kategorije zemljišta: ono koje se zbog topografskih anomalija nije moglo uobličiti u pravilnu centuriju i ono koje je bilo neobradivo ili ocijenjeno agrarno nekvalitetnim. Obje kategorije ulazile su u ius subsecivorum, čiju dvojaku prirodu naglašava više traktatista. U spomenutom se smislu centurije na kojima je konstruirana Dioklecijanova palača sasvim primjereno uklapaju u ono što Frontin opisuje kao subsecivum 1. vrste: quod in extremis adsignatorum agrorum finibus centuria expleri non potuit. Takva su zemljišta stricte iure kontinuirano ostajala u državnom vlasništvu, dok im plodouživatelji najčešće bijahu vlasnici susjednih posjeda kojima su subseciva stavljana na raspolaganje ovisno o statusu i različitim pravnim propisima. Odlukom o gradnji careve rezidencije te odabirom lokacije koja je potpadala pod ius subsecivorum proces stjecanja potrebnog zemljišta bio je razmjerno pojednostavljen, jer u tu svrhu nije bilo potrebno eksproprirati ager privatus, već jedino izvesti revindikaciju perifernih centurija, razvlastivši posjednike zemljišta na susjednim centurijama koji su do tada na temelju institucije occupatio neometano uživali subseciva agri. Pošto se sporno zemljište uz obalu kontinuirano od vremena dedukcije nalazilo u državnom vlasništvu, njegova separatnost u tom smislu zacijelo je determinirala pridijeljen mu toponim Palatum (Spalatum), diferencijalno ga određujući spram susjednih predijalnih toponima u privatnom vlasništvu kao što su Marinianum (Marjan), Pansianum (Pojišan), Iunianum (Žnjan) itd. Unošenjem monumentalne konstrukcije Dioklecijanove palače u (S)Palatum, dijelovi prvotnoga zemljišta nastavili su – u nejednakim površinama – egzistirati zapadno i istočno od građevine, sada oba kao (S)Palatiolum = praedium palatum minus, izvedenice od (S)Palatum = praedium palatum maius. Opoziciju Spalatiolum–Spalatum moguće je, dakle, objasniti kontrahiranjem toponimâ u deminutive kao refleksom nove prostorne situacije nastale nakon podizanja palače. Sastavni dio izlaganja jesu urbanističke implikacije širenja prvotnog naselja iz Dioklecijanove palače te prostiranja njegova imena.

Split; kasna antika; toponimija; rimska podjela zemljišta; prostorni razvoj

nije evidentirano