hrvatski

Epistemološki pristup inkluziji

Uvidom u recentnu pedagogijsku literaturu može se uočiti kako ne postoji jedinstveno viđenje inkluzije, već mnoge perspektive koje su često nejasne i oprečne. Dvije dominantne perspektive – individualna i socijalna - propituju inkluziju (točnije njezine učinke) u odnosu na život pojedinca i društva. Iz individualne perspektive inkluzija se tumači kao uključivanje djece s posebnim potrebama/ teškoćama u svakodnevni život, što implicira normalizaciju i asimilaciju. Socijalna perspektiva inkluzije, iako eksplicitno usmjerena na dobrobit pojedinca, istovremeno podržava subordiniranost posebne potrebe/ teškoće. Unatoč nastojanjima da se terminologija mijenja u skladu sa aktualnim znanstvenim spoznajama o naravi posebne potrebe/ teškoće, navedeni termini se i dalje rabe bez dubljeg promišljanja o njihovom značenju. U ovome će se radu, kao jedan od mogućih pristupa razumijevanju termina inkluzija i posebna potreba/ teškoća, ponuditi epistemološki pristup. Ovim odabirom želi se ukazati na postojanje nekritičke (a ponekada i neadekvatne) uporabe navedenih termina čija implicitna i eksplicitna značenja imaju različite reperkusije na život pojedinca.

epistemološki pristup ; inkluzija ; identitet ; posebna potreba/ teškoća ; implicitna značenja

nije evidentirano