hrvatski

Pružanje podrške obiteljima djece s teškoćama u razvoju

Roditelji djece s teškoćama u razvoju imaju veći intenzitet stresa u roditeljskoj ulozi, percipiraju nižu kvalitetu vlastitog i obiteljskog života, imaju manje razgranatu socijalnu mrežu a veće potrebe za socijalnom podrškom, u većoj mjeri koriste suočavanje izbjegavanjem i sl. (Guralnick, 1997). Roditelji prolaze kroz 4 faze adaptacije na djetetovu teškoću (Miller prema Ljubešić, 2003): 1. preživljavanje ; 2. traganje: a) vanjsko, b) unutarnje ; 3: smještanje ; 4: odvajanje. Faze slijede jedna iza druge, ali ne linearno već uz povremena preklapanja i regresije. Karakteristike procesa adaptacije su cirkularnost i dinamičnost. Važno je prepoznati u kojoj fazi se nalaze roditelji, kako bi im se primjereno pristupilo. Moguće je da se roditelji nalaze u različitim fazama. U praksi se pokazalo kako su obitelji s djecom s teškoćama u razvoju u većem riziku od raspadanja te je potrebno osmisliti i provoditi sustavnu podršku za obitelji djece s teškoćama u razvoju. Stoga se može reći kako adekvatna podrška ima i prevencijsku vrijednost.

podrška ; obitelj ; dijete s teškoćama u razvoju ; savjetovanje ; asistencija

nije evidentirano