hrvatski

Odlike trupa i kakavoća mesa janjadi iz različitih sustava uzgoja

Sustavi ovčarenja u nas kao i u Europi prilično se razlikuju, a uvjetovani su specifičnim okolišnim uvjetima i tradicijom koja određuje izbor pasmine, sustav uzgoja, hranidbu, dob i klaoničku masu janjadi. Iako je Hrvatskoj uvriježeno mišljenje da janjetina iz pojedinih uzgojnih područja (npr. s otoka Paga) bolja i kvalitetnija u odnosu na janjetinu iz drugih područja (npr. Istra, Dalmacija), nema znanstvenih dokaza koji bi to potkrijepili. Stoga je cilj ovoga rada bio utvrditi porodnu masu, dnevni prirast, klaoničke pokazatelje i odlike trupova janjadi iz tri različita sustava uzgoja: I. za mlijeko – janjad paške ovce ; II. za mlijeko i meso – janjad istarske ovce ; III. za meso – janjad dalmatinske pramenke s otoka Brača te istražiti utjecaj navedenih sustava uzgoja na pokazatelje kakvoće janjećeg mesa (osnovni kemijski sastav, pH vrijednost i boju te sastav masnih kiselina mišićnog tkiva) i sastav masnih kiselina bubrežnog loja. Istraživanjem je bilo obuhvaćeno ukupno 112 grla (66 muških i 46 ženskih) janjadi paške ovce, 98 (54 muške i 44 ženske) janjadi istarske ovce i 96 (52 muške i 44 ženske) janjadi dalmatinske pramenke. Sva janjad je od janjenja do klanja uzgajana sukladno tradicionalnoj tehnologiji uzgojnog područja, a dob i klaonička masa bili su u skladu s ovčarskom tradicijom određenog uzgojnog područja, odnosno proizvodnom namjenom stada. Statistička analiza podataka provedena je korištenjem softverskog paketa SAS V8 (SAS Institute, 1999). Prosječna porodna masa i dnevni prirast janjadi obuhvaćene predmetnim istraživanjem bili su slijedeći: janjad paške ovce 3, 57 kg i 235, 74 g/dan, janjad dalmatinske pramenke 1, 92 kg i 180, 66 g/dan, janjad istarske ovce 4, 25 kg i 240, 03 g/dan. Prosječne vrijednosti klaoničkih pokazatelja i odlika trupova janjadi bile su različite između istraživanih sustava, što se u najvećoj mjeri pripisuje različitoj dobi i tjelesnoj masi janjadi pri klanju. Janjad paške ovce bila je najmlađa (33, 35 dana) i najmanje prosječne klaoničke mase (11, 33 kg), janjad istarske ovce bila je najteža (20, 03 kg), dok je janjad dalmatinske pramenke pri klanju bila najstarija (86, 44 dana). Najveći randman (57, 53%) utvrđen je u janjadi paške ovce, dok se povećanje klaoničke mase janjadi iz preostala dva sustava negativno odrazilo na iskoristivost trupa (dalmatinska pramenka 56, 28%, istarska 52, 41%). Mišićno tkivo (m. longissimus dorsi - MLD) janjadi dalmatinske pramenke i janjadi istarske ovce bilo je gotovo identično po sadržaju bjelančevina (20, 36:20, 39%) i pepela (1, 19:1, 17%). U dugom leđnom mišiću janjadi paške ovce utvrđeno je više suhe tvari (25, 91%) i masti (5, 59%) nego u MLD-u janjadi dalmatinske pramenke (23, 56% i 1, 98%) i istarske ovce (24, 73% i 2, 91%). Pokazatelji boje mesa (L*, a* i b*) obje mišićne regije (m. longissimus dorsi i m. rectus abdominis) bili su varijabilni i različiti između janjadi iz pojedinih sustava uzgoja. Mišićno tkivo janjadi paške ovce bilo je najsiromašnije esencijalnim masnim kiselinama, (linolnom 18:2 n-6 i α-linolenskom 18:3 n-3), u odnosu na MLD janjadi iz preostala dva sustava uzgoja, što je prvenstveno rezultat različitog sustava hranidbe. Meso janjadi iz sva tri istraživana sustava uzgoja imalo je prenizak kvocijent PUFA/SFA (janjad paške ovce: 0, 161, janjad dalmatinske pramenke: 0, 292, janjad istarske ovce: 0, 408) u odnosu na preporučene vrijednosti (≥0, 45-4, 0). Istraživanjem nije utvrđen utjecaj sustava uzgoja na kvocijent zbirnih udjela n-6/n-3 MLD-a i bubrežnog loja janjadi, koji je bio unutar raspona (od 1, 58 do 1, 88) zdravstveno preporučenih vrijednosti (<4) u sve tri istraživane skupine.

janjad; sustav uzgoja; paška ovca; dalmatinska pramenka; istarska ovca; dnevni prirast; trup; klaonički pokazatelji; kakvoća mesa; bubrežni loj; masne kiseline

nije evidentirano