hrvatski

Povezanost vrste psihotraume i suicidalnosti kod bolesnika s posttraumatskim stresnim poremećajem

Cilj: Komparirati izabrane činitelje rizika suicidalnosti u pacijenata s kroničnim ratnim posttraumatskim stresnim poremećajem (PTSP) koji nisu bili tjelesno ranjavani i onih koji su iskusili tjelesno ranjavanje. Metode: Svi bolesnici (ukupno 49) skupina "RANJAVANI" (19) i "NERANJAVANI" (30) bili su muškarci, dobi između 23 i 57 god. sudionici Domovinskog rata, bez premorbidnog psihijatrijskog opterećenja, s dijagnozom kroničnog PTSP-a bez komorbiditeta. PTSP je bio dijagnosticiran od strane iskusnog psihijatra prema DSM-IV kriterijima. U skupini "RANJAVANI" traumatski događaj (kriterij A, podkriterij A(I) je podrazumijevao ratni traumtski događaj (ili više njih) tijekom kojeg je došlo do (ozbiljnog) tjelesnog ranjavanja, a u skupini "NERANJAVANI" onaj kod kojeg je postojala opasnost po život (sebe ili drugih), ali ranjavanje nije usljedilo. Izabrani činitelji rizika suicidalnosti bili su: A) SUICIDALNE NAMJERE: ocjenjene kroz: 1)MISLI O SAMOUBOJSTVU 2)RAZMIŠLJANJE O SMRTI ILI UMIRANJU /izabrani itemi skala SCL-90-R te MADRS-a/ B) PSIHOSOCIJALNI ČINITELJI: 3) (nepovoljan) MARITALNI STATUS 4) (nepovoljan) RADNI STATUS 5) OSJEĆAJ USAMLJENOSTI 6) OSJEĆAJ USAMLJENOSTI ČAK I U DRUŠTVU DRUGIH OSOBA 7)OSJEĆAJ NEDOVOLJNE BLISKOSTI SPRAM DRUGIH OSOBA /izabrani itemi skale SCL- 90-R/ C) DEPRESIVNOST: ocijenjena kroz: 8)OPĆI POJAM DEPRESIVNOSTI /MADRS-AZBROJ/ 9) OSJEĆAJ TUGE /izabrani itemi skale SCL-90-R/ D) LOŠ "SELF KONCEPT": ocijenjen kroz: 11) SAMOOPTUŽIVANJE 12) OSJEĆAJ KRIVICE izabrani itemi skale SCL-90-R/ 13) OSJEĆAJ KRIVICE OKO POČINJENIH /PROPUŠTENIH ČINA NA BOJIŠTU /frenkvencija i intenzitet, CAPS 14) KRIVNJU PREŽIVLJAVANJA / frenkvencija i intenzitet, CAPS/ TE E) TIPIČAN NAČIN RAZMIŠLJANJA (koje je ograničeno isključivo na sadašnjost ; ocijenjen kroz: 15) OSJEĆAJ BEZNAĐA U ODNOSU SPRAM BUDUĆNOSTI /Izabrani itemi skala SCL-90-R/ te PESIMISTIČNE MISLI /izabrani item MADRS-a. Za komparaciju izabranih činitelja rizika suicidalnosti među skupinama bio je korišten Mann- Whitney -ev test. Rezultati: Između skupina "RANJAVANI" i "NERANJAVANI" nađena je signifikantna razlika za sljedeće činitelje rizika suicidalnosti: OSJEĆAJ BEZNAĐA U ODNOSU NA BUDUĆNOST (p=0.0056), RAZMIŠLJANJE O SMRTI ILI UMIRANJU (p=0.0312) i OPĆI OSJEĆAJ KRIVICE (p=o.o328) ; za činitelj rizika MISLI O SAMOUBOJSTVU razlika je bila granično signifikantna (p=0.0794) dok za ostale izabrane činitelje rizika suicidalnosti nije nađena sognifikantna razlika među skupinama. Zaključak. Unutar populacije bolesnika s kroničnim PTSP-om postoje razlike u sklonosti suicidalnosti a s obzirom na izloženost različitoj vrsti psihotraume. Bolesnici koji su bili ozbiljno tjelesno ranjavani općenito imaju viši stupanj rizika suicidalnosti spram onih koji nisu bili tjelesno ranjavani. Navedeno primarno proizlazi iz prosječno većeg intenziteta dijela izabranih faktora rizika suicidalnosti dok za drugi dio izabranih činitelja rizika nema signifikantnte razlike među skupinama.

vrsta psihotraume; suicidalnost; PTSP

nije evidentirano