hrvatski

Uloga emocija u moralu

Premda se problem emocija učestalo tematizira u današnjoj filozofskoj literaturi, konkretnom pitanju o ulozi emocija u moralu ne pridaje se značajna pozornost. U tom smislu ovo pitanje leži na margini suvremenih rasprava, čak i onih najutjecajnijih u području filozofije emocija. Imajući u vidu činjenicu da je ovaj problem najčešće ostavljen po strani, jedna od temeljnih zadaća doktorske radnje jest sustavno razmotriti odnos emocija i morala te ujedno ispitati u kojoj se mjeri emocije uopće mogu inkorporirati u domenu morala. Budući da je odnos emocija i morala moguće ispitati na različitim razinama, ovisno o tome imamo li u vidu metaetičke, normativne ili praktične probleme, u radnji razmatranju spomenutog odnosa pristupam upravo na taj način. Tako u svakom poglavlju raspravljam o jednom specifičnom pitanju koje iskrsava na nekoj od razina etičkog istraživanja, a moja glavna tvrdnja je da odgovor na svako od tih pitanja treba potražiti unutar etike vrlina. Budući da je u okvirima te etičke teorije ostavljeno najviše prostora za emocije, to je, tvrdim, ujedno i njezina najveća prednost. Moje mišljenje je naime da dobra etička teorija mora uzeti u obzir činjenicu da su ljudi, između ostalog, emocionalna bića odnosno da taj aspekt naše osobnosti ne smije biti zanemaren ni u sferi morala. Da bismo mogli raspravljati o ulozi emocija u moralu, prethodno je potrebno odrediti što emocije uopće jesu. Upravo je na to pitanje, pitanje same prirode emocija, usmjerena pažnja većine autora koji promatraju emocije iz filozofske perspektive. Glavne ideje i teorije koje se pritom javljaju razmatram u prvom poglavlju rada. Ovdje pokazujem da se prava priroda emocija ne može objasniti isključimo li bilo koju njihovu komponentu (kognitivnu, afektivnu ili motivacijsku). Kako bih uvela u glavnu temu rada, u sklopu ovog poglavlja također pružam općeniti prikaz točaka u kojima se susreću moral i emocije. Nakon uvodnog dijela, ostatak rada strukturiran je tako da u svakom poglavlju problemu statusa emocija u moralu pristupam iz jedne drugačije perspektive, ovisno o tome bavim li se: (i) objašnjavanjem odnosa između emocija i vrijednosti ; (ii) inkorporiranjem emocija u jednu od standardnih etičkih teorija ili (iii) traženjem njihova mjesta u okviru različitih pristupa moralnom odgoju. Budući da se emocije javljaju kao reakcije na različite vrijednosti, postavlje se pitanje kakve te reakcije trebaju biti. Kakve bismo emocije trebali imati kada se javlja konflikt između njihove racionalnosti i moralne primjerenosti? Etika vrlina ovaj konflikt, čini mi se, uspješno može riješiti. Na putu uklapanja emocija u moral također se javlja prepreka u obliku pristrane prirode emocija i nepristrane prirode morala, a jedna verzija etike vrlina tu prepreku i ovaj put može savladati. I na koncu, sva ova pitanja ponovno se javljaju u raspravi o moralnom odgoju gdje tvrdim da taj odgoj treba biti shvaćen kao karakterni odgoj s naglaskom na kultivaciji emocija.

emocije; etika vrlina; moralna načela; moralni odgoj; nepristranost; osjećaji; primjerenost; pristranost; racionalnost

nije evidentirano