hrvatski

Etika i praktično rasuđivanje: moralni razlozi i problem moralne motivacije

Cilj ovog rada jest obraniti tvrdnju da se o motivima i razlozima ne može govoriti bez referiranja na subjektove želje te ujedno razmotriti kakve implikacije ta teza ima specifično za naše razumijevanje prirode moralne motivacije te prirode moralnih razloga. Dok se s jedne strane opredjeljujem za stajalište prema kojemu nas moralnost nužno motivira, s druge se strane zalažem za relativizam u pogledu razloga te tvrdim da ne postoje objektivni razlozi za moralno djelovanje. Budući da je moje gledište hjumovsko, najvećim se dijelom suprotstavljam kantovski usmjerenim autorima koji – utemeljujući moralnost u praktičnom razumu – pružaju sasvim drukčije objašnjenje motivacijske prirode morala i statusa moralnih razloga. U uvodnom poglavlju pružam glavne smjernice u okviru kojih će se kretati moja rasprava. U drugom poglavlju branim hjumovsku teoriju motivacije – teoriju u čijem se središtu nalazi tvrdnja da nas motiviraju želje. Upotrebljavajući neke ključne distinkcije koje nalazimo kod samoga Humea te ih smještajući u suvremeni kontekst, pokušavam pokazati kako one mogu poslužiti zastupniku ovog modela u obrani od nekih standardnih prigovora. U trećem poglavlju razmatram kakvo razumijevanje moralne motivacije slijedi iz prihvaćanja teze da želje motiviraju. Pokazujući na koji je način hjumovska teorija kompatibilna s internalizmom i s eksternalizmom motivacije, opredjeljujem se za prvu poziciju. Internalizam motivacije jest stajalište koje tvrdi da moralne prosudbe nužno motiviraju, dok eksternalisti relaciju između moralnih prosudbi i motivacije smatraju raskidivom i kontingentnom. U poglavlju tvrdim da neki od najutjecajnijih eksternalističkih prigovora predstavljaju opasnost samo za, kako ću to ovdje nazvati, kantovski interpretiran internalizam motivacije, ali ne i za hjumovsku verziju tog gledišta. U drugoj cjelini rada (četvrto i peto poglavlje), analiziram prirodu razloga za djelovanje. U četvrtom poglavlju nastojim obraniti shvaćanje razloga koje se u širem smislu može nazvati hjumovskim. Preciznije rečeno, branim gledište poznato pod nazivom internalizam razloga, a prema kojemu je razlog za djelovanje ispravno pripisati samo onome tko ima odgovarajuću želju, tj. onome tko je već motiviran na odgovarajući način. Eksternalisti razloga, s druge strane, nastoje pokazati da postoje razlozi za djelovanje koji su neovisni o tome je li subjekt motiviran djelovati u skladu s njima. U ovom poglavlju nastojim eliminirati četiri eksternalistička prigovora. Najveći izazov hjumovskom internalizmu razloga predstavlja kantovska interpretacija tog stajališta. Kantovski orijentirani autori nastoje osporiti relativističke implikacije hjumovskog internalizma te žele pokazati da je unutar internalističkog okvira također ostavljen prostor za dokazivanje postojanja kategoričnih razloga. Napadu na kantovski pristup posvećeno je peto, posljednje poglavlje ovog rada.

želje; praktični razum; motivacija; razlozi; internalizam motivacije; internalizam razloga; Hume; Kant

nije evidentirano