hrvatski

PROVJERA PREDIKTIVNE VALJANOSTI RAZLIČITIH MODELA DOBROBITI NA ZDRAVSTVENE ISHODE

Budući da ispitivanja pokazuju da različiti oblici dobrobiti različito pridonose zdravlju cilj istraživanja bio je usporediti mogućnost predikcije zdravstvenih ishoda na osnovi varijabli proizašlih iz tradicionalnog modela dobrobiti s jedne strane i varijabli proizašlih iz modela dobrobiti teorije samoodređenja s druge strane te utvrditi doprinos ličnosti u objašnjenju zdravstvenih ishoda. Rezultati upućuju da je ličnost prediktor zdravstvenih ishoda. Visoka ekstraverzija i savjesnost te niski neuroticizam i otvorenost pridonose zdravlju, a visokoj zastupljenosti tjelesnih simptoma pridonose visoki neuroticizam i otvorenost. Pokazalo se i to da postoje razlike u prediktivnoj valjanosti različitih modela dobrobiti na zdravstvene ishode. Dobrobit proizašla iz tradicionalnog modela izravno pridonosi tjelesnom zdravlju i manjoj zastupljenosti tjelesnih simptoma dok dobrobit prema modelu teorije samoodređenja pridonosi pozitivnom zdravlju, a odnos s tjelesnim simptomima pokazao se neznačajnim. Dodana vrijednost modela dobrobiti teorije samoodređenja utvrđena je ispitivanjem dobrobiti po modelu teorije samoodređenja u ulozi medijatora odnosa motiva i tjelesnog zdravlja pri čemu se pokazalo da visoka samoodređenost preko visoke dobrobiti pridonosi tjelesnom zdravlju. S druge strane, motivi su se pokazali moderatorom povezanosti dobrobiti i tjelesnog zdravlja. Visoki stupanj samoodređenja moderira efekte visoke dobrobiti na tjelesno zdravlje. Ispitivanje prediktivne valjanosti komponenata različitih modela na zdravstvene ishode pokazuje da nizak negativan afekt po modelu teorije samoodređenja najviše pridonosi tjelesnom zdravlju dok visoka razina negativnog afekta prema tradicionalnom modelu najviše pridonosi visokoj zatupljenosti tjelesnih simptoma. Uz to, negativni afekt prema modelu teorije samoodređenja medijator je povezanosti motiva i zdravstvenih ishoda pri čemu niska samoodređenost preko visokog negativnog afekta pridonosi negativnim zdravstvenim ishodima. Između komponenata tradicionalnog modela nema interakcija koje značajno pridonose zdravstvenim ishodima. Efekt interakcija između komponenata dobrobiti prema modelu teorije samoodređenja pokazao se značajnim s tim da autonomni motivi moderiraju doprinos pozitivnog afekta proizašlog iz modela teorije samoodređenja doživljaju tjelesnog zdravlja.

ličnost; dobrobit prema tradicionalnom modelu; dobrobit prema modelu teorije samoodređenja; tjelesno zdravlje; tjelesni simptomi; motivi; pozitivan afekt; negativan afekt; zadovoljstvo životom; zadovoljstvo s ciljevima

nije evidentirano