hrvatski

Odjeci de Dominisova objašnjenja duge na sveučilištima u Beču, Trnavi i Grazu (1755-1775)

U razdoblju od 1755. do 1775. godine, dakle nakon Zanchijeva udžbenika Physica particularis (1748), de Dominisov doprinos objašnjenju dúge spomenut je i ocijenjen u djelima četverice sveučilišnih profesora u zemljama pod habsburškom krunom. Joseph Khell u Beču i Andreas Jaszlinszky u Trnavi slijedili su Newtonovu pohvalu de Dominisa i izrijekom upozorili na de Dominisov pokus sa staklenom kuglom ispunjenom vodom. Karl Scherffer u Beču slijedio je Boškovićevu kritiku de Dominisova doprinosa i zato de Dominisa nije spomenuo u svom udžbeniku iz posebne fizike, nego samo u raspravi De iride (1761), čiji je tekst kasnije ugradio u svoj udžbenik iz optike. Leopold Biwald, profesor fizike u Grazu, u svom je udžbeniku Physica particularis (1768) rekonstruirao izvorni de Dominisov eksperiment pod utjecajem glasovitoga Nolletova udžbenika Leçons de physique expérimentale i isti pristup zadržao u svim kasnijim izdanjima toga udžbenika do 1779. godine. S de Dominisovom ulogom u objašnjenju dúge – uz posredovanje Khella, Jaszlinszkoga i Nolleta – mogli su se također upoznati profesori i studenti filozofije na dvama isusovačkim filozofskim učilištima u Hrvatskoj. Kako posvjedočuju rukopisni zapisi na naslovnicama, knjižnica Zagrebačkog kolegija posjedovala je udžbenike fizike Josepha Khella i Andreasa Jaszlinszkoga par godina nakon njihova objavljivanja, a knjižnica Riječkoga kolegija talijanski prijevod Nolletovih Leçons tek od 1770., dakle potkraj svoga djelovanja.

duga; Marko Antun de Dominis; Rene Descartes; Isaac Newton; Ruđer Bošković; Jean-Antoine Nollet; Josip Zanchi; Joseph Khell; Andreas Jaszlinsky; Karl Scherffer; Leopold Biwald .

nije evidentirano