hrvatski

Ljudska prava žena. Razvoj na međunarodnoj i nacionalnoj razini 30 godina nakon usvajanja Konvencije UN-a o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena

Zbornik Ljudska prava žena – razvoj na međunarodnoj i nacionalnoj razini 30 godina nakon usvajanja Konvencije UN-a o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena obuhvaća priloge s međunarodne konferencije Annales Pilar 2010. održane pod istim nazivom 27. i 28. svibnja 2010. godine u Zagrebu. Skup su organizirali Institut društvenih znanosti Ivo Pilar i Ured za ravnopravnost spolova Vlade Republike Hrvatske. U nizu znanstvenih susreta Annales Pilar što ih Institut organizira od 2000. godine, ova je konferencija bila jubilarna – deseta. Već sama suradnja znanstvene institucije i Vladinog stručnog ureda govori o važnosti i aktualnosti teme konferencije, odnosno Zbornika. Konvencija UN-a o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena / UN Convention of the Elimination of All Forms of Discrimination against Women (CEDAW), usvojena 18. prosinca 1979. godine, stupila je na snagu 3. rujna 1981. godine, dakle prije gotovo 30 godina, dok je u Hrvatskoj na snazi više od 18 godina. Osim te Konvencije, najcjelovitijeg i najprogresivnijeg instrumenta zaštite ženskih ljudskih prava do sada, postoji i niz drugih instrumenata i mehanizama njihove zaštite, kako na međunarodnoj, tako i na nacionaj razini. Unatoč tome, ženska se ljudska prava još uvijek sustavno krše u Hrvatskoj i diljem svijeta. Zbornik propituje stanje ženskih ljudskih prava na međunarodnoj, europskoj i nacionalnoj razini. Nakon dvaju članaka u kojima se razvoj ženskih ljudskih prava i rodne ravnopravnosti sagledava prvo u hrvatskom, a onda u međunarodnom kontekstu (I. poglavlje), slijede radovi koji se bave širokim područjem ženskih ljudskih prava: odnosom religijskih zajednica prema pravima žena (II. poglavlje), rodnim stereotipima, predrasudama i rodnom diskriminacijom (III. poglavlje), diskriminacijom žena u obrazovanju i znanosti (IV. poglavlje), kao i diskriminacijom žena na radu i u sustavu socijalne skrbi (V. poglavlje), obiteljskim nasiljem (VI. poglavlje) te kršenjem reproduktivnih prava (VII. poglavlje). Osnovna je nit vodilja ukazati na još uvijek prisutan raskorak između poželjnih standarda propisanih Konvencijom (i drugim međunarodnim i nacionalnim instrumentima za zaštitu ljudskih prava žena) s jedne strane te doživljenog iskustva, življene svakodnevice s druge strane ili, antropološkim rječnikom, između idealnog/zamišljenog i ostvarenog reda. Treba se nadati da će sedamnaest tekstova ukoričenih u Zbornik potaknuti na promišljanje o nužnosti prepoznavanja, proučavanja i trajne zaštite ženskih ljudskih prava ne samo uže akademske krugove, nego i širu društvenu zajednicu. Smatramo da je to posebno važno jer, kako stoji u preambuli Konvencije, pun i cjelovit razvoj zemlje, mir i blagostanje svijeta zahtijevaju sudjelovanje žena na svim područjima – ravnopravno s muškarcima.

ljudska prava žena; diskriminacija žena;

nije evidentirano