hrvatski

Geomorfološke značajke spilje Medove buže (Lopar, o. Rab)

Tijekom 2010. godine speleološka ekipa sastavljena od speleologa SO HPD "Željezničar", Hrvatskog biospeleološkog društva i SK "Samobor", uz potporu Ogranka Matice hrvatske Rab, obavljala je speleološka, speleoronilačka i biospeleološka istraživanja izvora Jamina i spilje Medove buže na otoku Rabu. Medova buža nalazi se 2, 2 km JI od središta Lopara. I prije ovog projekta bila je speleološki istraživana. Veći dio njenih kanala i dvorana oblikovan je u naslagama poluvezanih do dobro vezanih breča pleistocenske starosti. Starost naslaga je pretpostavljena na temelju superpozicije budući da pokrivaju starije naslage gornjokredne i eocenske starosti. Nastale su cementacijom padinskih sedimenata i djelomično sedimenata proluvijalnih plavina sastavljenih od klasta različite veličine i uglavnom niskog stupnja zaobljenosti. Kredne su i eocenske starosti, povezani vadoznim kalcitnim i "pjeskovitim" vezivom. Tijekom speleološkog istraživanja utvrđeno je da debljina ovih naslaga prelazi 10 m. S obzirom na raspored i nagibe podzemnih šupljina Medova buža se klasificira kao razgranata spilja. Tlocrtna duljina kanala je 104 m, a stvarna 107 m. Ima dva ulaza. Veći je zbog transgresije danas pod morem. Dubina mora na ulazu je 4 m, dok je gornji rub ulaza na dubini 0, 1 m. Zbog loma svjetlosti prilikom prolaska Sunčevih zraka kroz potopljeni ulaz u spilji se javlja efekt modrila. Drugi ulaz je jamski, nastao urušavanjem dijela stropa ulazne (Prve) dvorane građenog od breče. Najviša točka stropa iznad razine mora je na visini od 7, 8 m. Veći dio dna spilje potopljen je morem čija je najveća dubina 5 m. Tijekom istraživanja opaženo je miješanje slatke i slane vode, koje spominju i prijašnji istraživači. Dotjecanje slatke vode je bilo difuzno. Zbog uzburkanog mora koje se pri valovima na moru ispred spilje osjeća i u njoj, mjesta dotjecanja slatke vode nisu sa sigurnošću utvrđena. Nepotopljeni dijelovi dna u ulaznoj dvorani su pokriveni s nekoliko metara debelim naslagama kršja i blokova urušenih sa stropa. Ovi talozi pokrivaju i veći dio dna potopljenih kanala i dvorana. Od ostalih sedimenata značajna je siga koja se još uvijek obilno taloži u pojedinim kanalima dalje od domašaja vanjskih marinskih i mikroklimatskih utjecaja. Dio siga je pod morem. Spilja predstavlja ilustrativan primjer speleogeneze u naslagama breča, odnosno djelovanja krškog i marinskih procesa na oblikovanje krških podzemnih šupljina. Stoga je prvorazredni geolokalitet koji bi valjalo zaštititi na odgovarajući način te educirati lokalno stanovništvo i ronioce koji povremeno posjećuju spilju kako bi se spriječila devastacija primjetna ponajviše po lomljenju siga. Zaštita je potrebna jer je i stanište velike kolonije šišmiša pa je, s obzirom na ugroženost ove vrste sisavaca, važna i s biološkog aspekta.

speleomorfologija; speleogeneza; breče; geolokalitet

nije evidentirano