hrvatski

Oralni antidijabetici

Oralnih antidijabetici su lijekovi koji se rabe u terapiji šećerne bolesti (diabetes melitus) tipa 2. Dijabetes tipa 2 karakterizira smanjena sekrecija inzulina te rezistencija perifernih tkiva na inzulin. Bolest zahvaća stariju populaciju, neizlječiva je, a kontrolira se dijetom, tjelovježbom te upotrebom oralnih antidijabetika. Postoji nekoliko vrsta oralnih antidijabetika. Bigvanidi su lijekovi koji povećavaju osjetljivost na inzulin u perifernim tkivima, smanjuju proizvodnju glukoze u jetri te uzrokuju gubitak tjelesne mase. Derivati sulfoniluree i meglitinidi pojačavaju izlučivanje inzulina iz -stanica te djeluju samo ako je funkcija -stanica očuvana. Ti lijekovi uzrokuju povećanje tjelesne mase. Tiazolidindioni kao i bigvanidi povećavaju osjetljivost na inzulin te smanjuju proizvodnju glukoze u jetri. Povećavaju rizik od infarkta miokarda za 70 %, zbog čega je lijek roziglitazon povučen s tržišta. Inhibitori dipeptidil peptidaze 4 i mimetici inkretina su lijekovi koji pojačavaju prirodni inkretinski odgovor (inkretini su hormoni koji pojačavaju postprandijalno izlučivanje inzulina). Inhibitori -glukozidaze sprječavaju hidrolizu disaharida u crijevima te time njihovu apsorpciju u krvotok. Najnoviji oralni antidijabetik na tržištu je agonist dopaminskih receptora bromokriptin mesilat. Način na koji snizuje razinu glukoze, nije u potpunosti razjašnjen.

dijabetes; antidijabetici

nije evidentirano