hrvatski

Dopuna Vrcanovih interpretacija problema etničke distance i tolerancije u Federaciji BiH (suživot, oprost, pomirenje)

Istraživanje Antonia Draguna potvrdilo je izrazitu etničku udaljenost ispitanika hrvatske nacionalnosti, od kojih veliki broj ne želi imati gotovo nikakve odnose s drugim konstitutivnim narodima u zemlji, osobito ne s Bošnjacima. Rezultati ukazuju da takvim stavovima najviše doprinose osobna etnocentričnost, izraženost nacionalnog identiteta, religioznost, a u nešto manjoj mjeri mjesto prebivanja, slabija obrazovanost, te autoritarni stavovi ispitanika. Niz podataka upućuje na zaključak da su, kod Hrvata u promatranim dijelovima Federacije BiH, prihvaćanje suživota i opraštanje dojučerašnjim ratnim neprijateljima vrlo različiti procesi. Izostale su očekivane pozitivne povezanosti stajališta o opraštanju s ostalim mjerama odnosa prema pripadnicima dvaju naroda i vjerskih zajednica. Naime, utvrđena je negativna (vrlo slaba) povezanost stava o oprostu s prihvaćanjem života u istom mjestu, suradnje i prijateljstva. Drugim riječima, donekle vrijedi: što je veća spremnost na ove oblike suživota, manje se podržava opraštanje i obratno. Nalaz ovog istraživanja, o neskladu između privaćanja suživota i prihvaćanja opraštanja, razlikuje se od rezultata istraživanja provedenog u Hrvatskoj (Vuleta i Batarelo, 2001), gdje se pokazala pozitivna korelacija između spremnosti na suživot i spremnosti na opraštanje. Može se pretpostaviti da ovakvi nalazi odražavaju stvarnu razliku između Hrvata u Hrvatskoj i onih u Federaciji BiH, nastalu uslijed različitih ratnih, ali i poslijeratnih, društvenih okolnosti. Premda obrađeni podaci datiraju iz 1999. godine, dakle iz razdoblja prije gotovo jednog desetljeća, opravdano je pretpostaviti da se odnosi građana hrvatske nacionalnosti prema drugim konstitutivnim narodima unutar Federacije BiH nisu znatno promijenili. Može se pretpostaviti da su ti odnosi danas, na sličan način kao i 1999. godine, u vezi s pojedinim individualnim stavovima i značajkama. Naime, društveno-politički problemi zemlje, spomenuti u uvodnom dijelu, još uvijek postoje. Među njima se posebno ističe neravnopravan ustavno-pravni položaj hrvatskog naroda u usporedbi s druga dva konstitutivna naroda u BiH. Uvažavajući takvu društvenu situaciju, kao i nalaz ovog istraživanja da među ispitanicima hrvatske nacionalnosti opraštanje ne doprinosi prihvaćanju suživota već neki drugi činitelji, proizlazi i da bi angažman različitih organizacija i institucija (npr. Katoličke Crkve) - usmjeren prvenstveno na opraštanje „onima koji su zlostavljali i ubijali“ Hrvate - bio nekoristan za ukupne odnose Hrvata s pripadnicima srpskog i bošnjačkog naroda u Federaciji BiH.

Federacija Bosne i Herzegovine; Hrvati; Bošnjaci; Srbi; etnička distanca; tolerancija; suživot; oprost; pomirenje

Predavanje koje je održao Neven Duvnjak temelji se na podacima Antonia Draguna objavljenim u članku: Dragun, Antonio. Hrvati u Federaciji BiH: Povezanost suživota i opraštanja s individualnom religioznošću i društveno-političkim stavovima. // Revija za sociologiju. 37 (2006) , 3-4 ; 165-180 (članak, znanstveni).