hrvatski

Verifikacija indeksa nestabilnosti izvedenih iz satelitskih mjerenja na širem području Hrvatske

Duboka, mokra konvekcija koja nastaje u ‘čistom zraku’ jedna je od gotovo svakodnevnih pojava u atmosferi naših geografskim širinama, a i drugdje. Ovakva vrsta procesa češća je u toplijem dijelu godine, iz razloga što je termički uvjetovana i što topliji zrak može prihvatiti veće količine vodene pare. Za razliku od npr. frontalne konvekcije, nastanak konvekcije u čistom zraku teže je prognozirati. To su situacije kada je u jutarnjim satima prisutna ‘mirna’ atmosfera, a već nekoliko sati poslije dolazi do intenzivnog razvoja konvektivnih oblaka koji su, između ostalog, uzrok mnogih šteta. Stoga je u radu promatrano četiri indeksa nestabilnosti (K, KO, LI i TPW) čije vrijednosti mogu vrlo dobro ukazivati na područja u atmosferi pogodna za razvoj konvekcije. Želja je bila napraviti njihovu verifikaciju za šire područje Hrvatske. Indeksi su dobiveni sintezom kratkoročne prognoze i satelitskih mjerenja, uz pomoć tzv. PRM metode. Kao takvi imaju znatno bolju prostornu i vremensku rezoluciju (u usporedbi s npr. radiosondažnim mjerenjima), a obuhvaćaju velika područja (veća od npr. radarskih mjerenja). Konkretno, u ovom radu prostorna rezolucija indeksa je 3×3 piksela, a vremenska 15 minuta. Verifikacija svih indeksa je napravljena za četiri ljetna dana i jedan za dan u hladnom dijelu godine. Na temelju verifikacije uočeno je da se KO indeks pokazao lošim za prognoziranje konvekcije. Jedan od razloga je izostanak izobarne plohe 1000 hPa. Sličan problem pojavio se i kod generiranja K indeksa na mjestima gdje nema izobarne plohe veće ili jednake 850 hPa (izraženo na području Alpa). Promatrajući kombinirane prikaze intenziteta indeksa i satelitski detektirane naoblake u tri različita dnevna termina treba napomenuti da se jutarnja raspodjela intenziteta indeksa (od 04:00 UTC do 08:00 UTC), za većinu promatranih dana vrlo dobro poklapa s mjestima nastanka konvektivnih oblaka. Pojava i područje konvekcije potvrđeno je pojavom električnih pražnjenja. Prikazi vremena pojave, intenziteta i visina na kojima su se detektirale munje pokazali su da konvekcija svoj razvoj započinje 2 do 3 sata nakon što su na nju ukazivali usrednjeni indeksi. Puni razvoj konvekcije je uslijedio 5 do 10 sati kasnije, čime je omogućena ‘prognoza’ konvekcije od 2 do 10 sati unaprijed. Raspodjela vrijednosti indeksa u trenutku nastanka konvekcije ukazala je na povećanje nestabilnosti na mjestima na kojima je došlo do konvekcije i/ili na nova područja nestabilnosti na kojima se kasnije pojavila konvekcija. Razlike koje su se mogle povremeno uočiti u mjestu prikaza nestabilnosti od strane indeksa i mjesta manifestacije konvekcije javljale su se zbog pogrešaka u samom generiranju indeksa, ali i zbog advekcije zračnih masa prevladavajućim strujanjem zraka. Rezultati su ukazali na potrebu za smanjenjem graničnih vrijednosti kod K i TPW indeksa, odnosno povećanjem iste kod LI indeksa. Okvirna korekcija granične vrijednosti bi za K indeks bila +10 °C, LI indeks -4 °C i TPW indeks +20 mm oborive vode.

konvekcija; nestabilnost; sijevanje; oluje; prognoza

nije evidentirano