hrvatski

Zdravstvena i ekološka prikladnost PET polimera

Poli(etilen-tereftalat), PET, jedan od najčešće korištenih polimernih materijala, najvećim se dijelom upotrebljava kao ambalaža za prehrambene proizvode, posebno za izradu boca za pakiranje raznovrsnih napitaka kao što su mineralna voda, mlijeko i različita osvježavajuća pića. Zbog ovakve je primjene vrlo važno osigurati dobru čistoću i zdravstvenu ispravnost ovog materijala. Dakle, ambalažni PET mora zadovoljiti kriterij o maksimalno dopuštenoj koncentraciji štetnih spojeva do čijeg otpuštanja dolazi tijekom njegove primjene. Tako se tragovi teških metala mogu naći u PET-u jer su sastavni dijelovi nekih vrsta aditiva, katalizatora zaostalih iz procesa polimerizacije ili potječu iz procesa prerade PET-a (ekstrudiranja). Također štetan utjecaj pokazuje i acetaldehid, koji je glavni produkt degradacije PET-a, inače je hlapljiv, ali se dijelom može otopiti u tekućinama pohranjenim u PET bocama, a u većoj je koncentraciji toksičan. Dakle, radi zadržavanja zdravstvene ispravnosti prehrambenih proizvoda važno je u što većoj mjeri smanjiti koncentraciju navedenih štetnih spojeva u PET-u, a zatim i njihovu migraciju u namirnice. Zbog tako velike upotrebe ambalažnog PET-a, neminovno je stvaranje sve veće količine ovakvog otpada koji je nužno zbrinuti na učinkovit, a posebice ekološki prikladan način. Recikliranje PET-a jedan je od najuspješnijih i najraširenijih procesa zbrinjavanja polimernih materijala. Međutim, kod ispitivanja i karakterizacije recikliranih materijala potrebno je prikupiti što više informacija o uzorku i samom procesu recikliranja. Potencijalni zdravstveni rizici kod oporavka ovakvih materijala mogu potjecati od neprikladne naknadne upotrebe iskorištene ambalaže od strane potrošača, ali i zbog grešaka koje mogu nastati tijekom tehnološkog procesa recikliranja. Čistoća recikliranih materijala koji dolaze u neposredan dodir s hranom trebala bi biti ekvivalentna čistoći polaznih (primarnih) sirovina da bi se materijal mogao upotrebljavati za istu namjenu. Međutim, to u većini slučajeva nije moguće zbog djelomične onečišćenosti, a i zbog narušenih mehaničkih svojstava tijekom procesa mehaničkog recikliranja. Stoga se reciklirani PET najčešće upotrebljava za neke druge namjene, a kao ambalažni materijal moguće ga je koristiti uglavnom samo u obliku višeslojnih materijala pri čemu sloj od recikliranog PET-a ne smije dolaziti u direktan kontakt s namirnicama. Reciklirani PET najviše se upotrebljava za dobivanje vlakana, filmova, kao tekstilni materijal (odjeća, tepisi, punilo za jastuke, krevete, automobilska sjedala), za dijelove u automobilskoj industriji, za dijelove kućanskih aparata te kao ambalaža za neprehrambene proizvode.

ambalažni materijal; poli(etilen-tereftalat); recikliranje; zdravstvena i ekološka prikladnost

Pozvano predavanje održala je Ljerka Kratofil Krehula.