hrvatski

TRENING KOORDINACIJE, VAŽNE MOTORIČKE SPOSOBNOSTI ZA SKIJAŠKE TRKAČE

Koordinacija je sposobnost upravljanja pokretima cijelog tijela ili dijelovima koštano-mišićnog sustava čovjeka. Kada je koordinacija visoko razvijena tada je moguće brzo i precizno izvoditi složene motoričke zadatke. S obzirom da skijaško trčanje pripada grupi monostrukturalnih sportova te je po strukturi pokreta vrlo blisko svakodnevnom hodanju i trčanju, pretpostavka je da se lagano usvajaju njegove osnove. Međutim, biomehanička i kineziološka analiza ukazuje na određene specifičnosti koje su svojstvene isključivo skijaškom trčanju. Prema osnovnim karakteristikama kretanja na skijama za skijaško trčanje razlikuju se dvije tehnike - klasična i slobodna («skateing»). Kod elemenata klasične skijaške tehnike skije su gotovo uvijek međusobno paralelne jedna u odnosu na drugu te se skijaš kreće po utabanim utorima («špurama»), koji su nešto širi od širine same skije, a nalaze se duž staze za skijaško trčanje. Kod elemenata slobodne skijaške tehnike («skateing») skije osim u paralelnom položaju jedne u odnosu na drugu mogu biti i u poziciji V raskoraka, na način da su prednji dijelovi skija (vrhovi) rašireni, a stražnji dijelovi skija (repovi) skupljeni. Elementi slobodne skijaške tehnike nalikuju brzom klizanju ili klizačkom koraku u alpskom skijanju. S obzirom da je koordinacija u skijaškom trčanju, kao uostalom i u drugim sportovima povezana s tehnikom, djecu do desete godine starosti preporučuje se poučavati isključivo elementima klasične skijaške tehnike, dok se nakon navršenih deset godina života postepeno uvode i elementi slobodne skijaške tehnike. Neovisno koju se tehniku skijaškog trčanja poučava, pažnju je potrebno usmjeriti na koordinaciju pokreta ruku i nogu, koji se potom pomoću skija i skijaških štapova manifestiraju na kretanje skijaša po snježnoj podlozi. Od različitih čimbenika koordinacije prilikom usvajanja skijaškog trčanja najvažnija je ritmička koordinacija, što predstavlja izvođenje koraka jednom od skijaških tehnika u određenom ritmu te pravovremenost, odnosno „timing“, što podrazumijeva prostorno-vremensku usklađenost pojedinih motoričkih radnji prilikom demonstracije elementa tehnike. Već prilikom prvih koraka na skijama za skijaško trčanje, skijaši će se susresti s problemom prostorno-vremenske usklađenosti pokreta rukama i nogama. Naime, pokreti rukama i nogama prilikom svakodnevnog hodanja čovjeka su automatizirani, dok se kod usvajanja skijaškog trčanja ipak upotrebljavaju nešto izmijenjene kretnje rukama i nogama uz pomoć skija i skijaških štapova. S obzirom na navedeno naizgled lagani, po strukturi jednostavni pokreti skijaša nisu nimalo jednostavni kada se izvode na skijama, na snijegu uz pomoću skijaških štapova. Natjecatelji u skijaškom trčanju pripadaju skupini sportaša kojima je dominantni izvor energije aerobni, iako u pojedinim dijelovima utrke, odnosno pojedinim sprint disciplinama, postoji izrazita potreba za anaerobnim izvorima energije. Stoga je za skijaške trkače natjecateljske razine presudan čimbenik brzinska koordinacija, koju je pomoću specifičnih vježbi i zadataka potrebno razvijati u gotovo svakom treningu skijaškog trčanja. Postoje dva glavna razloga zašto je koordinacija vrlo važan faktor uspješnosti u skijaškom trčanju. Skijaš trkač ne može dobro izvesti niti jedan element tehnike, ukoliko mu je rad ruku i nogu neusklađen odnosno nekoordiniran. Usklađenost pokreta ruku i nogu moraju se dovesti do potpunog automatizma, što znači da bez razmišljanja ruke izvode jedno, a noge drugo gibanje. Skijaši trkači savladavaju skijašku stazu istovremeno skijajući uzbrdo, nizbrdo te po ravnim dijelovima skijaške staze, dakle stalno mijenjajući konfiguraciju terena, a vrlo često i snježne uvjete, koji bitno utječu na kliznost samih skija. Dodatno svaki skijaš mora održavati pravilan ritam koraka i stalno biti u idealnom ravnotežnom položaju, što često nije nimalo lako s obzirom na ostale natjecatelje koji se trenutno nalaze u njegovoj neposrednoj blizini. Ritam koraka i dobra ravnotežna pozicija na skijama vrlo su važne za svakog natjecatelja, jer oni uz razinu usvojene skijaške tehnike uvjetuju usklađenost pokreta kod skijaša trkača. Uzimajući u obzir senzibilne faze razvoja, odnosno najpovoljnije razdoblje kada je treningom moguće utjecati na razvoj koordinacije uvriježeno je mišljenje da bi razvoj iste najviše trebao biti potenciran u periodu od 7-14 godine života. Međutim, razvoj motoričke sposobnosti koordinacija nikada ne smije biti zanemaren, bez obzira na životnu dob, te bi gotovo na svakom treningu skijaši trkači trebali učiniti nekoliko vježbi pomoću kojih će uskladiti pokrete ruku i nogu te tako dodatno utjecati na kvalitetu skijaške tehnike. Kako trening skijaškog trčanja ne bi stalno bio isti te natjecateljima monoton, treneri bi svakodnevno trebali povećavati svoju „lepezu“ različitih i raznovrsnih vježbi i zadataka pomoću kojih će zasigurno doprinijeti učinkovitijem razvoju koordinacije kod natjecatelja u skijaškom trčanju.

Skijaško trčanje; Motorička sposobnost; Mladi sportaši

nije evidentirano