hrvatski

Zavod za paleontologiju i geologiju kvartara - 55 godina istraživanja

Povijest Zavoda za paleontologiju i geologiju kvartara idejno je započela na sastancima III Odjela Akademije 1948. godine, pokretanjem inicijative za organizaciju Instituta za istraživanje krasa. U Ljetopisu broj 56 (za godine 1949. – 1950.) spominje se osnivanje nove akademijine jedinice Komisije za istraživanje krša. Time je ostvarena zamisao Marijana Salopeka da se unutar Akademije osnuje institucija koja bi okupila stručnjake iz područja geologije i srodnih znanosti. Predsjednikom te Komisije imenovan je Marijan Salopek. Uz Komisiju za istraživanje krša, 1953. godine formalno je osnovan i Stručni savjet za istraživanje krša koji je konstituiran 12. siječnja 1955. godine pod pročelništvom Branimira Gušića. Geološko-paleontološka zbirka i laboratorij za krš kao preteča današnjeg Zavoda spominje se odvojeno od Komisije za istraživanje krša u Ljetopisu br. 62 (za godinu 1955.). Nezavisno od Komisije za istraživanje krša, kao preteča današnjeg Zavoda, u prosincu 1955. godine osnovana je Geološko-paleontološka zbirka i laboratorij za krš. U ožujku 1956. godine akademik Salopek izabran je za direktora, Mirko Malez za asistenta, a honorarna asistentica bila je Zlata Vuković. U lipnju 1974. godine Geološko-paleontološka zbirka i laboratorij za krš mijenja naziv u ZAVOD ZA PALEONTOLOGIJU I GEOLOGIJU KVARTARA. M. Malez imenovan je 1968. godine voditeljem Zavoda, kojim ostaje do umirovljenja i prerane smrti 1990. godine. Akademik Mirko Malez (1924. – 1990.), bio je jedan od vodećih europskih kvartargeologa, koji je kroz više desetljeća svog profesionalnog rada utemeljio interdisciplinarni pristup istraživanjima tipološki vrlo raznovrsnih kvartarnih nalazišta i naslaga u Hrvatskoj i okolnim prostorima. Malez je zabilježio, speleološki i geološki snimio, pokusno sondirao ili detaljno iskapao i istraživao više od 400 špiljskih objekata i jama u Hrvatskoj i regiji čime je utemeljio suvremenu speleologiju Hrvatske, uvrstivši pritom ovu istraživačku disciplinu u danas neophodne metode znanstvenih istraživanja kvartara. U svoja istraživanja Malez je uključivao brojne naše stručnjake, ali i znanstvenike iz cijelog svijeta. I danas se suvremena istraživanja osobito špilja i/ili njihovih već sakupljenih sadržaja, provode u suradnji s međunarodnim timovima, pojedincima i brojnim institucijama i često se nastavljaju i oslanjaju na i danas validne rezultate terenskog i znanstvenog rada Mirka Maleza. Svakako je neophodno navesti dugogodišnjeg suradnika Prestona T. Miraclea (University of Cambridge, UK) čija je suradnja s Malezom započela još tijekom njegova studija, i koji je temeljem Malezovih podataka proveo sustavna istraživanja više od 20 špilja Ćićarije i Učke, kao i suvremena zooarheološka istraživanja i interpretaciju fosilnog sadržaja iz Šandalje II sakupljanog dugogodišnjim (1962. – 1989.) Malezovim istraživanjima. Rezultati su nove i važne spoznaje o mikroregionalnim načinima korištenja špilja tijekom gornjeg pleistocena i holocena i obilježjima paleolitika, mezolitika i mezolitičko-neolitičke tranzicije u ovom dijelu Hrvatske. Prije nekoliko godina u organizaciji Arheološkog muzeja Istre nastavljena su iskopavanja Romualdove pećine u Limskom kanalu, koja je još 1962. godine započeo Mirko Malez. Brzim tehnološkim razvojem i primjenom novih metoda nastavljaju se istraživati i desetljećima iskopavani fosilni ostaci životinja i ljudi pohranjeni u Paleontološkim zbirkama značajnih špilja Hrvatskog zagorja (Vindija, Veternica, Velika pećina). Novim rezultatima postavljen je temelj za novu sintezu paleoekoloških promjena krajem pleistocena u ovom dijelu Hrvatske. Špilja Vindija osobito je zanimljiva zbog ostataka neandertalaca (Homo sapiens neanderthalensis) i njihovih evolucijskih sljedbenika – suvremenih ljudi (Homo sapiens sapiens). U rekonstrukcijama različitih zbivanja u paleobiotopima neposredne okolice špilje Vindije, od osobitog su značaja rezultati istraživanja nižih vertebrata i malih sisavaca. Uz preispitivanje i reinterpretaciju svih članova fosilnih faunskih kompleksa, dolazi se do novih spoznaja o paleoklimatskim oscilacijama i promjenama paleobiotopa tijekom taloženja naslaga u pojedinim vremenskim odsjecima gornjeg pleistocena, dok se suvremenim zooarheološkim i tafonomskim analizama utvrđuju načini prehrane paleolitičkih lovaca i načina njihovog djelovanja, prilagodbe i opstanka u promjenjivim paleookolišima gornjeg pleistocena. Svjetski priznata postignuća u istraživanjima genoma neandertalaca ostvarena su suradnjom sa Svanteom Pääbom (Max Planck Institut), koju je još prije desetak godina započela prerano preminula upraviteljica Zavoda Maja Paunović (1952. – 2003.). Istraživanjima DNK ulomaka skeletnih ostataka neandertalaca iz Vindije, utvrđeno je uspješno miješanje suvremenih ljudi i neandertalskih populacija, vjerojatno započeto još na Bliskom istoku, odnosno pri samom početku migracijskih procesa populacija suvremenih ljudi.

Zavod za paleontologiju i geologiju kvartara; istraživanja kvartara; Hrvatska

nije evidentirano