hrvatski

Mediteranski centar za graditeljsko naslijeđe

Mediteranski centar za graditeljsko naslijeđe je znanstveno-istraživačka jedinica Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu koja od 1978. godine nastavlja rad na istraživanju, zaštiti i obnovi graditeljskog naslijeđa započet 1955. u Urbanističkom zavodu Dalmacije. Težište rada u je na istraživanju, zaštiti i obnovi Dioklecijanove palače i povijesne jezgre Splita, a aktivnost Centra se širi i na druge gradove i naselja na hrvatskoj obali Jadrana: Dubrovnik, Pulu i Kaštela. U Centru se provode znanstveni projekti financirani sredstvima Ministarstva znanosti Republike Hrvatske. Rezultati znanstvene obrade prezentirani su na raznim znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu te objavljeni u hrvatskim i inozemnim časopisima. Najznačajniji do sada realizirani projekti su istraživanje i obnova jugoistočnog dijela Dioklecijanove palače, Papalićeve palače tj. Muzeja grada Splita, Palače Cipci na Peristilu i kaštela Vitturi u Kaštel Lukšiću. U Centru se izrađuju studije izvornog izgleda pojedinih dijelova Dioklecijanove palače, prostornog razvoja grada i njegovih dijelova. Izrađuju se i konzervatorski elaborati potrebni za uređenje povijesnih sklopova i izradu urbanističkih planova pojedinih povijesnih naselja. Mediteranski centar aktivno sudjeluje u organiziranju i provođenju nastave Poslijediplomskog studija "Graditeljsko naslijeđe“ Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu koji je upravo u fazi prestrukturiranja u Doktorski studij. Od 2004. stručnjaci Centra uključeni su u nastavu Građevinsko-arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Splitu gdje se 2007. formira Katedra za zaštitu i obnovu graditeljskog naslijeđa. U Centru se čuva jedan od najvećih arhiva vezanih za istraživanje i obnovu graditeljskog naslijeđa Splita.

graditeljsko naslijeđe ; Split ; Dioklecijanova palača ; povijesna jezgra

nije evidentirano