hrvatski

Utjecaj starenja na otoakustičku emisiju

Cilj ovog istraživanja bio je ispitati utjecaj starenja na otoakustičku emisiju, odnosno odziv vanjskih osjetnih stanica u Cortijevom organu te odnos otoakustičkog odgovora i slušne razine u tonskom audiogramu. Željelo se odgovoriti na slijedeća pitanja: što se starenjem zbiva na perifernoj razini slušnog puta, i koja je životna dob kada se počinju očitovati promjene u pužnici. U Poliklinici za rehabilitaciju slušanja i govora SUVAG u Zagrebu, ispitano je 50 osoba u dobi od 20 do 83 godine. Ispitivanje je obuhvatilo osobe s prosječnom slušnom razinom u fiziološkim granicama, tj. manjom od 26 dB. Ispitivanje nije obuhvatilo osobe sa provodnim oštećenjem sluha niti sa preboljelim bolestima, oštećenjima i povredama uha. Svim ispitanicima učinjena je tonska audiometrija i ispitivanje evocirane otoakustičke emisije na oba uha. Rezultati pokazuju da porastom frekvencije tona slabi i odgovor otoakustičke emisije, osobito iznad 4.000 Hz. Što je životna dob veća, slabija je i otoakustička emisija. To slabljenje porastom životne dobi najizrazitije u visokim frekvencijama, iznad 3.000 Hz. Već druga skupina ispitanika (30-39 godina) pokazuje značajno slabiji odgovor (podudarnost manja od 80%) za 5.000 Hz, a peta skupina (60-69 godina) pokazuje slabiji odgovor i na nižim, govornim frekvencijama. Iako se u praksi prezbiakuzija procjenjuje pomoću tonskog audiograma, istraživanja pokazuju da često tonski audiogram nije dostatna mjera jačine prezbiakuzije, jer starenje zahvaća sve razine slušnog puta, a centralne, filogenetski najmlađe, najzamršenije funkcije prve propadaju. Rezultati ovog istraživanja potvrdili su mogućnost postojanja starijih osoba s razinom sluha u fiziološkim granicama na govornim, ali i višim frekvencijama. Tonska audiometrija ispituje čujnost pojedinih točki u slušnom polju. Te točke predstavljaju statističku sredinu populacije stanica za određenu frekvenciju. Dio stanica je propao, ne daju odgovor, dio je oštećen, daju određenu razinu u tonskom audiogramu, a dio stanica je zdrav, razina im iznosi 0 dB. Ukoliko nema odgovora na određenoj frekvenciji, to ne znači da dio stanica nije sačuvan, samo da njihov ukupni akcijski potencijal nije dostatan da se pokaže u slušnoj razini. Verbotonalna metoda dokazala je da se u slušanju, centralnom integracijom, ti receptori mogu priključiti ostalim, udaljenim, zdravim receptorima te sudjelovati u slušanju. Rezultati ovog istraživanja pokazuju da starenjem slabi otoakustička emisija već u mladoj životnoj dobi, poslije 30. godine života. Prema podacima iz literature periferne promjene u tonskom audiogramu javljaju se mnogo kasnije, nakon 60. godine života, a ne moraju se očitovati ni u najvišoj životnoj dobi. Tonski audiogram očito nije dostatna pretraga u procjeni prezbiakuzije, čak ni perifernog oštećenja u slušnom putu. Visoke frekvencije prve stradaju, jer se, zbog svog položaja na bazilarnoj membrani najviše troše, tonovi svih frekvencija prolaze preko receptora za visoke frekvencije, poput “tepiha na prvim stepenicama u stubištu”. Rizični čimbenici za razvoj ateroskleroze, pušenje, hrana bogata kolesterolom, fizička neaktivnost, stres, buka uz genetsko naslijeđe pridonose prvim promjenama na receptornoj slušnoj razini. Mnogo kasnije u životu , to će se očitovati u tonskom audiogramu. Ispitivanje evocirane otoakustičke emisije tako se pokazuje osjetljivom pretragom u procjeni početnog receptornog oštećenja u slušnom putu. Rana dijagnostika omogućuje i pravovremeno djelovanje na rizične čimbenike koji su doveli do oštećenja.

prezbiakuzija ; starenje ; tonska audiometrija ; otoakustička emisija

Sažeta verzija diplomskog rada objavljena je u časopisu Verbotonalni razgovori iz 2001 g., 4(4), 1-4.