Terapeutski smijeh: što je to smiješno u ratu, smrti i hendikepu? (CROSBI ID 172113)
Prilog u časopisu | izvorni znanstveni rad
Podaci o odgovornosti
Poljak Rehlicki, Jasna
hrvatski
Terapeutski smijeh: što je to smiješno u ratu, smrti i hendikepu?
U svome eseju iz 1927. godine, Freud općenito slavi humor, smatra ga najsofisticiranijim procesom obrane i trijumfom nad patnjom. Jedino kroz humor uspijevamo negativni i neugodni događaj otrgnuti od stvarnosti i povezati ga s onime što nam donosi ugodu – a to je smijeh. Većina književnih djela koja se bave ozbiljnim problemima ili zaobilaze humor i smijeh, ili koriste crni humor i cinizam. Iako su smijeh i humor usko povezani s komedijom, ta dva elementa možemo pronaći i u dramama koje progovaraju o ratu, smrti i hendikepu. Postavlja se pitanje kako je uopće moguće smijati se u teškim trenucima i ako se već smijemo, koje su funkcije toga smijeha? Ovo će izlaganje dati primjere angloameričkih drama u kojima se likovi suočavaju sa smrću najmilijih (Harling, Steel Magnolias), u kojima se nalaze usred ratnog razaranja (DiFusco, Tracers) i u kojima se nose s teškim hendikepima (Schary, Sunrise at Campobello ; Gershe, Butterflies are Free) i sve to, barem nakratko, podnose s osmjehom.
Freud; humor; američka drama; terapeutski smijeh
nije evidentirano
engleski
Therapeutic laughter: What is so funny about war, death and disability?
nije evidentirano
Freud; humor; American drama; therapeutic laughter
nije evidentirano