hrvatski

Upravljanje organizacijskim promjenama u postintegracijskom razdoblju

Razni istraživači su potvrdili da je postintegracijsko razdoblje ključno za uspjeh integracije jer se u njemu konačno provodi fizička, proceduralna i socio-kulturološka integracija dva prethodno neovisna entiteta. Međutim, nakon što se fizički spoje ili pripoje odjeli, segmenti ili divizije, odnosno usklade pravila i procedure, zadatak koji tek predstavlja najveći izazov zasigurno je spajanje dvije različite radne snage odnosno dvije različite organizacijske kulture. Problemi koji se pri tome neminovno javljaju su problemi fluktuacije ljudi. Postavljaju se pitanja o tome treba li zadržati menadžment poduzeća mete, treba li zadržati sve zaposlenike poduzeća mete, kako zadržati ključne ljude i kako djelotvorno upravljati postakvizicijskim stresom, padom morala i padom produktivnosti. Potrebno je provesti socijalizaciju zaposlenika poduzeća mete kako bi se postigla djelotvornija postakvizicijska integracija. Nebrojeni su problemi koji se pri tome mogu javiti, a koji se najčešće manifestiraju u obliku pasivnog ili aktivnog otpora prema provođenju promjena. Otpor je, pri tome, nužno prihvatiti kao pojavu inherentnu procesu provođenja bilo koje promjene jer promjena izaziva strah od nepoznatog. Njime je potrebno upravljati te ga smanjivati i, u konačnici, eliminirati kako bi se ispunili ciljevi koji se promjenama žele postići. Ciljevi koji su postavljeni na početku procesa izrade ovog specijalističkog rada su ostvareni. Kompilacijom prethodnih istraživanja te sistematiziranjem postojeće teorije objašnjena je važnost upravljanja promjenama u suvremenom poslovanju ; definirani su i sistematizirani uzroci i vrste organizacijskih promjena te je objašnjena važnost i specifičnosti upravljanja organizacijskim promjenama u postintegracijskom razdoblju. Preostali ciljevi koji su obuhvaćali analizu procesa provođenja promjena i upravljanja promjenama u postintegracijskom razdoblju, analizu uloga u upravljanju organizacijskim promjenama te identifikaciju ključnih problema u upravljanju organizacijskim promjenama u hrvatskim poduzećima s aspekta mekih elemenata organizacije ostvareni su provedbom istraživanja. Priroda konceptualnog okvira bila je poticaj za primjenu kvalitativnog istraživanja. Okvir naglašava individualnu subjektivnu interpretaciju organizacijskog stanja, stoga je kao instrument istraživanja korišten polustrukturani intervju s menadžerima koji su sudjelovali u procesu preuzimanja poduzeća. Kao krajnji rezultat teorijskog i kvalitativnog istraživanja proizašao je prijedlog potencijalnih rješenja za poboljšanje upravljanja organizacijskim promjenama u postintegracijskom razdoblju.

organizacijske promjene; integracijski procesi; preuzimanje; poduzeće meta; poduzeće preuzimatelj; postintegracijsko razdoblje

Specijalistički poslijediplomski rad obranjen u okviru specijalističkog poslijediplomskog studija Poslovno upravljanje MBA (Ekonomski fakultet Zagreb, XIX. generacija)