hrvatski

Vlasnička koncentracija i promjene vrhovnog menadžmenta

Razina vlasničke koncentracije krucijalan je indikator raspodjele moći i kontrole između menadžera i dioničara. Visoka koncentracija vlasništva u velikoj mjeri umanjuje najvažniji problem anglo-američke prakse korporativnog upravljanja – agencijski trošak koji proizlazi iz odnosa menadžmenta i vlasnika. Međutim, istodobno se otvara jedan drugi problem – problem zaštite interesa malih dioničara s obzirom na dioničare koji kontroliraju korporaciju. Postojanje velikoga vanjskog dioničara povećava vjerojatnost promjene menadžmenta kad sadašnji vrhovni menadžeri ne zadovoljavaju postavljene kriterije uspješnosti, kad postoji nezadovoljstvo ostvarenim poslovnim rezultatima ili kad se smatra da nisu u stanju ispuniti očekivanja i zahtjeve koji im se postavljaju. S druge strane, fragmentirana vlasnička struktura može osnažiti položaj menadžera i osigurati mu lakše 'ukopavanje' neovisno o rezultatima poslovanja poduzeća. Dominantna uloga menadžmenta u poduzeću raste ako je vlasnička struktura disperzirana, a većina dioničara su pasivni investitori bez stvarnog utjecaja, ali i onda kad menadžeri imaju u svojem posjedu znatne dioničke pakete. Ako ne djeluje efikasno tržište za korporativnu kontrolu, onda je disperzija vlasničke strukture svojevrsna poluga za ostvarivanje interesa i ciljeva menadžmenta u dugom roku. Poziciju moći i kontrole tada preuzima vrhovni menadžment tako da se njegova smjena može potaknuti jedino ako postoje uvjeti efikasnog djelovanja tržišta za korporativnu kontrolu.

korporativno upravljanje, vlasnička koncentracija, promjene vrhovnog menadžmenta

nije evidentirano