hrvatski

Fenotipska karakterizacija autohtonih sojeva Sinorhizobium meliloti

Simbiozni odnos između kvržičnih bakterija Sinorhizobium meliloti i lucerne (Medicago sativa L.) omogućuje značajan unos biološki vezanog dušika u tlo. U poljoprivrednoj proizvodnji prirodni proces biološke fiksacije dušika nastoji se sve više intenzivirati predsjetvenom bakterizacijom sjemena lucerne s učinkovitim sojevima S. meliloti. Bitan preduvjet za uspjeh ovog procesa je selekcija najkvalitetnijih sojeva S. meliloti koji su visoko učinkoviti i prilagođeni na određene ekološke uvjete. Cilj istraživanja je utvrditi biokemijska i ekološka svojstva autohtonih sojeva S. meliloti, odnosno utvrditi njihovu raznolikost u pogledu rasta na različitim pH vrijednostima, temperaturama, izvorima ugljikohidrata, koncentracijama soli kao i utvrditi njihovu otpornost na antibiotike. Rezultati istraživanja potvrđuju kako ispitivani sojevi S. meliloti pokazuju značajnu raznolikost u pogledu ispitivanih fenotipskih karakteristika. Pored šećera manitola svi sojevi rastu na celobiozi, manozi, melobiozi i galaktozi, a slabiji izvor ugljika za sve ispitivane sojeve su ugljikohidrati ksiloza, arabinoza, rafinoza. U jako kiselom mediju od pH 3 sojevi nisu rasli, no u blago kiseloj sredini pH 5 rasli su autohtoni sojevi Z21 i V11 te referentni soj 2011. Niti jedan ispitivani soj nije rastao na uvećanoj koncentraciji NaCl od 2 %, no sojevi V11, Os6, Os5 i Z21 su rasli na podlogama s koncentracijama NaCl od 0.5% i 1%. Ovim istraživanjem potvrđena je raznolikost ispitivanih sojeva prema sposobnosti rasta na temperaturama koje su više od optimalnih. Sojevi V11, C16 i Os4 uspješno rastu na povišenim temperaturama od 40°C, dok sojevi Os6 i Z21 nisu rasli na temperaturama od 37°C i 40°C.

simbiozna fiksacija dušika ; sojevi Sinorhizobium meliloti ; lucerna ; fenotipska karakterizacija sojeva

nije evidentirano