hrvatski

Pravopisna norma u srednjoškolskim udžbenicima hrvatskoga jezika

U članku se analiziraju i uspoređuju udžbenici hrvatskoga jezika za gimnazije čiju je uporabu odobrilo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske: Učimo hrvatski jezik (1 – 4), Fon-Fon (1 – 4) i Hrvatski jezik 4 ; te stariji udžbenici Hrvatski jezik 1, 2 i 3. Cilj je bio utvrditi zastupljenost i raspored pravopisne norme u njima te s kojim su od triju suvremenih pravopisa usklađeni. Također, anketirano je 95 učenika (51 iz prvih i 44 iz četvrtih razreda) da bi se utvrdio stupanj usvojenosti znanja i vještina pravilnoga pisanja te sklonost pojedinim pravopisnim rješenjima dvostruko, zasad, propisanima u pravopisnim knjigama. Zaključeno je da se pravopis uglavnom ne uči posebno, već u sklopu jezičnih razina s kojima su pojedina pravila povezana. Najviše je pozornosti posvećeno pisanju riječi s glasovima č i ć te dž i đ, oblikâ riječi s morfonološkim alternacijama glasova, uporabi velikoga i maloga početnoga slova te razgodcima. Usporedbom rezultata anketa prvih i četvrtih razreda zaključili smo da se razina pismenosti nije znatno povećala od prvoga do četvrtoga razreda gimnazije te da srednjoškolci razlike između suvremenih pravopisa hrvatskoga jezika ne smatraju otvorenim pitanjem pravopisne norme, već različitim mogućnostima pismenoga izražavanja, što nipošto nije svrha pravopisne norme. *** In this paper, the high school textbooks of the Croatian language which have been approved for use by the Croatian Ministry of Science, Education and Sports: Učimo hrvatski jezik (1 – 4), Fon-Fon (1 – 4) and Hrvatski jezik 4 ; as well as the older textbooks Hrvatski jezik 1, 2 and 3 ; are analysed and compared. The aim is to determine the amount and the distribution of orthographic rules in them and which of the contemporary orthographic handbooks they refer to. In addition, a survey has been carried through among 95 students (51 first grade students and 44 fourth grade students) in order to ascertain whether and to what extent their knowledge of the standard Croatian orthography differs. It has been concluded that orthography is generally not dealt with in separate units but that it is rather studied within the framework of the linguistic levels to which particular rules refer. The most attention is paid to the spelling of the words that contain the letters č, ć, dž and đ, to the word forms subject to morphophonologic alternations, to the use of capital letters and to punctuation. The results of the survey imply that no significant increase in literacy level has occurred between the first and the fourth grade, and that high school students do not consider the differences among the contemporary Croatian orthographic handbooks an open question of the standard orthography but rather regard it as a set of varieties in written expression, which is by no means the purpose of the standard orthography.

hrvatski jezik; pravopis; pravopisna norma; pismenost; udžbenik jezika; gimnazija

nije evidentirano