hrvatski

Kakva je znanost prihvatljiva praksi?

Ovim radom nastoji se prikazati i analizirati iskustvo prijenosa znanja generiranih kroz projekt „Usklađivanje intervencija s potrebama djece i mladih u riziku: izrada modela“ u praksu. S obzirom na brojne potrebe djece i mladih u riziku, a prvenstveno na njihovu potrebu, ali i pravo na primjerenu intervenciju, projektni tim smatrao je izuzetno važnim znanja kreirana kroz projekt prenijeti u praksu. Riječ je o znanjima i postupcima koji se odnose na: mogućnost standardizirane procjene razine rizika djece i mladih koji se nalaze u sustavu intervencija socijalne skrbi radi problema u ponašanju, usklađivanje razine rizika i mogućnosti djelovanja sustava/intervencija, prepoznavanje jakih strana djece i mladih, te na mogućnosti standardizacije postupanja u sustavu intervencija prema djeci i mladima u riziku. Kontekst iz kojeg se krenulo u prijenos znanja, obilježen je tradicionalnom neusklađenošću praktičara, donositelja odluka i znanstvenika oko svrhovitosti i praktičnosti znanstvenih spoznaja, inicijativa i mogućnosti u mijenjanju sustava intervencija prema djeci i mladima u riziku i /ili s problemima u ponašanju i sl. Imajući to u vidu, projektni tim se na putu prijenosa znanja u praksu oslanjao na ideju mijenjanja znanosti kroz usklađivanje s praksom, ne tražeći praksu utemeljenu na znanju, već znanost prihvatljivu praksi. Sukladno tome, cilj ovog rada je prikaz i analiza iskustva u kreiranju znanja prihvatljivih i razumljivih praksi. Kao okvir analize poslužio je „meta“ model prijenosa znanja Grahama i suradnika (2006), koji se sastoji od nekoliko faza koje se mogu odvijati paralelno. Proces analize iskustva rezultirao je potvrđivanjem nekih starih i otvaranjem nekih novih pitanja vezanih uz mogućnost prijenosa znanja u praksu, ali i idejama za unapređenje tog procesa. Izdvajamo one koje se odnose na redefiniranje načina razvijanja znanosti prihvatljive praksi, na način da se u prvi plan stavlja nužnost suradnje praktičara, donositelja odluka i znanstvenika u procesu stvaranja znanja. Drugim riječima, samo uz pregovaranja i suradnju svih strana uključenih u proces, zastupanje vlastite perspektive, ne gubeći pri tome iz vida zajednički interes, moguće je odgovoriti na potrebe djece i mladih u riziku i /ili s problemima u ponašanju, te kreirati znanja koja će biti svrhovita, praktična, ekonomična i primjenjiva.

rizici za pojavu problema u ponašanju ; znanost prihvatljiva praksi ; prijenos znanja

nije evidentirano