hrvatski

Monetarni suverenitet i eurozona

Nakon ulaska u Europsku uniju, a prije ulaska u eurozonu i puštanja eura u optjecaj, Republika Hrvatska mora ispuniti kriterije konvergencije utvrđene Ugovorom iz Maastrichta, koji predstavljaju ekonomske uvjete kojim se procjenjuje spremnost zemalja članica Unije za sudjelovanje u ekonomskoj i monetarnoj uniji. Drugim riječima, prije ulaska u eurozonu Republika Hrvatska mora postići visok stupanj cjenovne stabilnosti uz stopu inflacije koja nije veća od 1, 5% u odnosu na stopu inflacije u prve tri zemlje s najstabilnijim cijenama. Proračunski deficit se smije kretati najviše do 3 % BDP-a, a javni dug može iznosti najviše do 60 % BDP-a. Dakle, kontrola javnog duga i proračunskog deficita jedina su dva fiskalna kriterija konvergencije. Pored navedenog, Republika Hrvatska mora imati stabilan tečaj, a prosječne nominalne kamatne stope ne smiju biti više od 2% u odnosu na kamatne stope triju zemalja Europske unije s najnižom stopom inflacije. Dok ne zadovolji kriterije konvergencije, Republika Hrvatska sudjeluju u ekonomskoj i monetarnoj uniji kao država članica uz iznimku uporabe eura te postupa s tečajem kune kao s pitanjem od zajedničkoga interesa. Ulaskom u eurozonu Republika Hrvatska ipso facto i ipso iure gubi monetarni suverenitet, ostaje bez mogućnosti autonomog kreiranja monetarne politke i bez nacionalne valute. Istovremeno, unutar eurozone, Republika Hrvatska neće moći ekonomsku politiku kreirati vanjskotrgovinskom politikom, a u manjoj mjeri i politikom dohotka. Dakle, fiskalna politika ostaje joj jedino ekonomsko sredstvo kojim se može služiti, odnosno poreznom politikom i politikom javnih rashoda jedino će moći utjecati na što bolje kvantitativno i kvalitativno zadovoljavanje javnih potreba svojih građana.

Republika Hrvatska ; Europska unija ; monetarni suverenitet ; eurozona.

Zaključna razmatranja knjige su prevedena na sljedeće jezike: engleski, francuski, njemački, ruski i talijanski.