hrvatski

Prvosvibanjski običaji i ophodi u folkloristici Hrvata i europskom kontekstu

Rad obuhvaća šesnaest poglavlja u kojima se, temeljem literature i suvremenih izvornih terenskih zapisa, navode i u europskom kontekstu interpretiraju nekadašnji prvosvibanjski običaji, ophodi i usmene lirske pjesme. Ti su običaji drevnoga postanja i svoje korijene imaju u indijsko-sanskrtskoj kulturi. Prvi svibanj se u folkloristici Hrvata nazivao: „Dan cvijeća“ ; „Dan od robe“ ; „Dan mladeži i zaljubljenih“. U središtu pozornosti toga dana je majsko drvo, koje su mladići noću uoči prvoga svibnja usjekli u polju, gaju ili šumi, donijeli ga i krišom usadili u dvor ili pod prozor djevojke koju su voljeli. Majsko drvo se postavljalo i ispred domova mjesnih glavara. To drvo se još nazivalo: Majo, Majuš, Majbaum, Filipovčica, Maje, Maj. Prvi svibanj karakterizirali su i kićenje cvijećem i zelenilom: dvorišta, domova, štala, ulica, riva, konja, konjskih kola. Toga dana, u šibenskom su kraju, djevojke i žene iz škrinja iznosile robu i vješale je. U rano jutro odlazilo se na poljska ili gorska vrela i umivalo i kupalo, vjerujući u djelotvornost te vode. Mladež se toga dana veselila i činila mnoge nestašluke. Istovjetni su običaji bili i u mnogim europskim zemljama, primjerice: Njemačkoj, Češkoj, Slovačkoj, Mađarskoj, Sloveniji, u zemljama na Balkanu, osim u Bosni i Hercegovini. Budući se prije prvoga svibnja svetkovao blagdan svetoga Filipa i svetoga Jakova taj se dan naziva i Filipovo (Filipovlje). U Slavoniji i Srijemu izvodili su se filipovski ophodi, koje su pratile usmene lirske pjesme. Ti su ophodi imali društvenu i estetsku funkciju.

majsko drvo, kićenje, veselje, tradicijska baština, usmene lirske pjesme.

nije evidentirano