hrvatski

Litij - nove spoznaje o starom lijeku

Bipolarni poremećaj izrazito je nasljedna bolest poremećaja raspoloženja za koju je karakteristično drastično osciliranje raspoloženja oboljelog bilo prema depresivnom raspoloženju (depresija), bilo prema euforičnom (maničnom). Najprihvaćenija teorija koja objašnjava mehanizam nastanka ove bolesti je ona američkog psihijatra Josepha Schildkrauta prema kojoj depresiju uzrokuje manjak monoamina, a maniju povišenje monoamina. Unatoč tome što su neka istraživanja pokazala odstupanja od ove teorije, monoaminska teorija je do danas ostala temelj za liječenje poremećaja raspoloženja. Lijek prvog izbora za liječenje bipolarnog poremećaja je litij koji je pogodan za liječenje obiju faza, i maničnih i depresivnih. Ovaj stabilizator raspoloženja 1974. godine registrirala je Američka agencija za hranu i lijekove (FDA) kao lijek za liječenje poremećaja raspoloženja i unatoč brojnim teškim nuspojavama ostao je zlatni standard za ovu bolest sve do danas. Upravo zbog oboljelom teških ili čak fatalnih nuspojava i uskog terapijskog intervala neophodno je praćenje koncentracije litija u krvi i individualizacija terapije. Značajnija otkrića o mehanizmu litijevog djelovanja ostvarena su tek u posljednjih desetak godina. Naime, on prvenstveno djeluje preko signalnih puteva na razini G proteina, cAMP-a, inozitol- trifosfata i glikogen-sintaza-kinaze-3, a tek posljedično na razini proteina. Apoptoza se u posljednje vrijeme smatra uzrokom neurodegenerativnih promjena u mozgu oboljelih od poremećaja raspoloženja. Istraživanja djelovanja litijevih soli na antiapoptotske (bcl-2, p53) i proapoptotske gene (kaspaze-3, bax, ) pokazala su da litij djeluje sprječavajući indukciju apoptoze.

litij ; poremećaj raspoloženja ; bipolarni afektivni poremećaj ; apoptoza

nije evidentirano