hrvatski

Heritabilnost različitih mjera samoprocijenjene inteligencije i njihov odnos s korelatima

Samoprocijenjena inteligencija je percepcija vlastite inteligencije u odnosu na druge. Dosadašnja istraživanja bavila su se povezanošću samoprocijenjene inteligencije s ostalim srodnim konstruktima. Tako je dobiveno da samoprocijenjena inteligencija, akademska slika o sebi, akademska samoefikasnost i intelekt kao osobina ličnosti imaju u pozadini zajednički faktor nazvana akademska vjera u sebe. U longitudinalnom istraživanju dobivena je značajna povezanost s akademskim postignućem. U istraživanjima se dobivaju i značajne povezanosti s pet-faktorskim modelom ličnosti, kao i sa psihometrijskom inteligencijom. Konačno, samoprocijenjena inteligencija je povezana sa spolom u smjeru da muškarci daju veće procjene vlastite inteligencije nego žene. U ovom istraživanju su uspoređena dva načina mjerenja samoprocijenjene inteligencije. Prva mjera je uključivala procjenu opće inteligencije, a kao druga mjera je korišten prvi faktorski rezultat na temelju procjena pojedinih specifičnih sposobnosti prema Gardnerovoj teoriji multiplih inteligencija. Uspoređivan je njihov odnos s nekim korelatima, te su izračunate procjene heritabilnosti. Podaci su prikupljeni za 541 osobu (228 muškog i 313 ženskog spola ; 83 para jednojajnih i 173 para dvojajnih blizanaca) dobi između 15 i 22 godine. Ispitanici su koristeći normalnu distribuciju rezultata na testovima inteligencije dali procjenu svoje opće inteligencije i 10 specifičnih sposobnosti (verbalna ili lingvistička, logičko-matematička, prostorna, glazbena, tjelesno-kinestetička, interpersonalna, intrapersonalna, egzistencijalna, spiritualna i naturalistična inteligencija). Procjena opće inteligencije i faktorski rezultat međusobno su korelirali 0.68. Za procjenu opće inteligencije dobivena je heritabilnost od 61%, a za faktorski rezultat od 71%, a dobivene su i značajne povezanosti s korelatima.

heritabilnost; samoprocijenjena inteligencija; genetika ponašanja

nije evidentirano