hrvatski

Pregled znanstvenih predviđanja o mogućim pravcima evolucije čovjeka

Evolucija čovjeka seže oko sedam milijuna godina u prošlost. Većinu su toga vremena njome upravljali zakoni Darwinovog prirodnog odabira. Tek smo nedavno, sa stajališta tako duge evolucijske prošlosti, dobili mogućnost samostalnog upravljanja svojom evolucijom te tako nadrasli okvire prirodne selekcije. Zbog toga se s pravom postavljaju pitanja u kojem smjeru evolucija vodi našu vrstu i u kojem će smjeru naša vrsta odvesti svoju evoluciju. Mnogi evolucijski znanstvenici postavljaju ova pitanja te kombinacijom spoznaja o dosadašnjoj evoluciji čovjeka sa današnjim političkim, društvenim i ekonomskim trendovima pokušavaju pronaći odgovore o ljudskoj budućnosti. Po prvi put u povijesti imamo širok pregled načina na koje su sile evolucije oblikovale ljudski rod do sada, pa možemo pokušati pronaći dijelove naše biologije, društva i tehnologije na koje bi te sile mogle djelovati danas, kako bi stvorili predviđanja o smjerovima evolucije u budućnosti. Namjera ovog diplomskog rada je pregled takvih znanstvenih predviđanja naše buduće evolucije i argumenata na kojima se ta predviđanja temelje Vrste na Zemlji u prosjeku opstanu nekoliko milijuna godina prije nego izumru. Svake godine izumre nekoliko tisuća vrsta, ali i nastane nekoliko tisuća novih. Čak i ako ne opstanemo dulje od prosječne vrste, pred nama je nekoliko milijuna godina budućnosti što je dovoljno da se zapitamo kojim će putem krenuti naša buduća evolucija. Nekoliko je mogućih scenarija naše budućnosti, pod pretpostavkom da uskoro ne izumremo tijekom neke svemirske ili zemaljske katastrofe. Tijekom posljednjeg stoljeća, okolnosti u kojima živi naša vrsta su se drastično promijenile. Zemljopisna izolacija pojedinih grupa je nestala zbog olakšanog prijevoza, a srušene su i socijalne barijere koje su držale rasne grupe odvojenima. Nikada prije ljudski genom nije prošao kroz tako puno miješanja na toliko velikom području. Zapravo, mobilnost čovječanstva bi moglo dovesti do homogenizacije čovječanstva. U isto vrijeme, prirodni odabir je zaustavljen pomoću tehnologije i lijekova. U većini zemalja stopa mortaliteta značajno je smanjena. Ljudi sa genetskim poremećajima koji su nekada bili smrtonosni sada preživljavaju i imaju vlastitu djecu. Prirodni grabežljivci više ne utječu na naše preživljavanje. Zbog toga neki znanstvenici smatraju da je ljudska vrsta doživjela evolucijsku stagnaciju. Drugi smatraju da će tijekom vremena doći do specijacije. Kao i u prošlosti, Zemlju bi istovremeno moglo naseljavati više ljudskih vrsta. Ukoliko na Zemlji ne bude moguća geografska izolacija koja bi je potaknula, do specijacije bi moglo doći nakon razvoja tehnologije i svemirskih putovanja. Nova ljudska vrsta bi se mogla razviti na nekom izoliranom planetu. Na kraju, moguća je simbioza sa strojevima, bilo dodavanjem robotskih dijelova na naša tijela ili uploadanjem našeg uma u kompjutere. Ako ljudska vrsta izumre, naši nasljednici bi mogli biti strojevi sa visoko razvijenom umjetnom inteligencijom.

čovjek; Homo sapiens; evolucija; budućnost

nije evidentirano