hrvatski

Izazovi pred znanostima o tlu na pragu trećeg tisućljeća

Brojna istraživanja različitih aspekata gospodarenja tlom u nas, na regionalnoj, kontinentalnoj i globalnoj razini, pokazuju da se na pragu narednog milenija sve veća pozornost posvećuje tlu, kao uvjetno obnovljivom prirodnom resursu i temelju održivog razvitka. Jedna od temeljnih zadaća znanosti na razvojnom raskrižju na kojemu se nalazi svjetska poljoprivreda je osmišljavanje teorijske osnove održivog gospodarenja tlom. Proizvodnja biomase svakako je primarna i neupitno najvažnija uloga tla, premda ni druge uloge ne smiju biti zapostavljene, kao što je do sada bivalo. Jer, osim proizvodne, tlo ima i druge, veoma važne uloge, od kojih izdvajamo ulogu filtera - pročistača (utječe na kakvoću podzemne i površinske vode), te ulogu spremnika organskog ugljika i dušika (utječe na koncentraciju CO2 i N2O u atmosferi). Svi proračuni o promjeni klime pod utjecajem povećanja razine stakleničkih plinova u atmosferi uključuju kao značajne i količine tih plinova koji svoje ishodište imaju u tlu. Na taj način pitanje prometa organske tvari u tlu, te gospodarenja humusom u kulturnim tlima i tlima šumskih ekosustava dobiva prvorazredan značaj. Koncept održivog gospodarenja tlom nastao je kao posljedica spoznaje o negativnim učincima na tlo, agroekosustave i prirodne ekosustave, odnosno druge resurse (vodu, zrak, biosferu) koje su imali različiti biljno uzgojni zahvati, poglavito u obradi i gnojidbi u prakticiranim sustavima intenzivnog uzgoja bilja. Za potrebe održivog gospodarenja tlom nužno je definirati nedvojbeno jasne, lako odredive i mjerljive pokazatelje - indikatore održivosti. Kako ovi pokazatelji uključuju brojne čimbenike i njihova složena međudjelovanja, njih je za Hrvatsku potrebno zasebno odrediti, te kao takve uključiti u cjeloviti sustav procjene održivosti gospodarenja tlom na nekom području. Temeljni pokazatelji održivosti su: fizikalne (struktura, porozitet, kapacitet za vodu i zrak), kemijske (reakcija tla, sadržaj humusa, kapacitet zamjene kationa, sadržaj makro i mikroelemenata, sadržaj teških kovina) i biološke značajke tla (broj i vrsta mikrooganizama, pedofauna - kišne gliste). Za svaki od navedenih pokazatelja nužno je postaviti granične vrijednosti za naredne razrede pogodnosti: visoko pogodno, umjereno pogodno, djelomično pogodno i nepogodno tlo za određeni oblik korištenja. Postupak određivanja održivog gospodarenja kao horizontalne elemente uključuje: Terenska istraživanja - Baze podataka - Zemljopisni informacijski sustav - Korištenje računalnih modela - Preporuke za održivo gospodarenje tlom Izbor zahvata u uzgoju bilja (obrada, gnojidba, plodored, zaštita) prihvatljivih sa stajališta održivog gospodarenja tlom izazov je koji traži interdisciplinarni pristup u agronomskim znanostima.

održivo gospodarenje tlom; pokazatelji održivosti; uloge tla

nije evidentirano