hrvatski

Osmanska vojska i politička ikonografija u 17. i 18. stoljeću u kontinentalnoj Hrvatskoj

Pojava i način prikaza osmanskih vojnika u umjetnosti kontinentalne Hrvatske tijekom 17. i 18. stoljeća označeni su povijesnim kontekstom: ratovima i sukobima. Na primjer, rimski vojnici u prizorima Raspeća odjeveni su kao zamišljeni Osmanlije ; slično je naslikan Dioskur, poganski otac ranokršćanske djevice mučenice sv. Barbare ; trinaestostoljetnoga sveca Franju Asiškoga tijekom misionarskoga pohoda u Siriju zarobili su – ponovno – »osmanski vojnici«. Janjičari, spahije i pokoji alajbeg ušli su u slikarstvo i skulpturu kroz dramaturški nemoguće situacije, i bili su predstavljeni kroz različite biblijske i hagiografske naracije koje im nisu pripadale. Ikonografski negativci odjeveni su u vojne odore Osmanskoga Carstva, jer to je vrlo moćno sredstvo političke propagande. Za razliku od takvoga umjetničkoga egzorcizma vlastitih strahova umjetnikā, naručiteljā i publike, očekivanoga na promjenjivoj granicu prema moćnom Carstvu, postoje i suprotni primjeri koji potvrđuju fascinaciju Osmanlijama, islamom, i zavodljivom kulturom koja se raširila Europom u valu poznatom kao turska moda (francuski turquerie, talijanski alla Turca, njemački Turkomanie) začetke koje nalazimo u Tizianovim slikama i djelima venecijanskih umjetnika 16. stoljeća.

politička ikonografija; slikarstvo; Hrvatska; osmanski vojnici; 17. i 18. stoljeće

nije evidentirano