hrvatski

Utjecaj skandinavskih koncepcija oblikovanja na opus i stručno djelovanje Bernarda Bernardija kao prinos hrvatskoj oblikovnoj sceni druge polovice 20. stoljeća

Bernardo Bernardi (1921.-1985.), arhitekt, dizajner i teoretičar dizajna nalazio se 1960. godine u okviru stipendije pariškoga UNESCO-a na tromjesečnom studijskom boravku u skandinavskim zemljama: Danskoj, Finskoj i Švedskoj poradi upoznavanja edukacijskih modela obrazovnih institucija s područja oblikovanja, te relevantnih arhitekata i dizajnera razdoblja čija je produkcija nosila obilježja skandinavske forme. Tema izlaganja obuhvatila je sadržajni okvir naznačene stipendije koji je podrazumijevao Bernardijev posjet tada jedinstvenoj skandinavskoj visokoškolskoj instituciji – Odjelu za industrijsko oblikovanje Kraljevske akademije likovnih umjetnosti u Københavnu ; upoznavanje s djelovanjem skandinavskih udruženja za umjetnost i obrt ; posjete stalnim izložbama oblikovanja nacionalnih dizajn-centara, kao i upoznavanje s djelovanjem ključnih skandinavskih autora suvremenih oblikovnih koncepcija 20. stoljeća s kreativnim obilježjima organskog modernizma poput Finn Juhla (1912.-1989.), Hans Wegnera (1914.-2007.), Grete Jalk (1920.-2006.), Børge Mogensena (1914.-1972.) i drugih. Sagledavajući značaj skandinavskih obrazovnih institucija, Bernardi je po povratku u lokalni okvir sustavno ukazivao na nužnost osnivanja visokoškolskog modela edukacije dizajnera u Hrvatskoj, čime je doprinio otvaranju Studija dizajna Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 1989. godine, a isticanjem poticajnih vrijednosti skandinavskih strukovnih organizacija i dizajn-centara osnivanju Centra za industrijsko oblikovanje u Zagrebu 1964. godine, kao i Društva dizajnera Hrvatske (danas: Hrvatsko dizajnersko društvo) 1983. godine. Nadalje, Bernardijevim prisustvom u stručnoj periodici, održavanjem brojnih izlaganja te poticanjem izložbenih programa o recentnim ostvarenjima skandinavskog oblikovanja, tematika se sustavno otvarala senzibilitetu strukovne, ali i šire javnosti. Izlaganjem se stoga ukazalo na neposrednost utjecaja skandinavskog oblikovanja jasno čitljivog slijedom daljnjih prinosa Bernardijeva stvaralačkog djelovanja u okviru domaće oblikovne scene u razdoblju od šezdesetih do osamdesetih godina 20. stoljeća – kako na razini oblikovnih karakteristika autorova opusa, teorijskog promišljanja i publicističkoga rada, tako i zalaganjem za razvitak i profesionalizaciju struke. Zaključno, skandinavski su poticaji visokom razinom estetike, čistoće i logike u pristupu problemima oblikovanja iznijeli odlučujuću prekretnicu u Bernardijevom višeznačnom djelovanju na području dizajna, što predstavlja vrijednu točku za sagledavanje i ispravnu valorizaciju autorova djela, ali i relevantnu točku prijenosa skandinavskih poticaja na hrvatsku oblikovnu i strukovnu scenu.

Bernardo Bernardi; studijski boravak u Danskoj; Finskoj i Švedskoj; skandinavsko oblikovanje; organski modernizam; prijenos utjecaja; obrazovne institucije i strukovna udruženja s područja oblikovanja; hrvatska dizajnerska scena

nije evidentirano