hrvatski

Rodne asimetrije i beskućništvo u Hrvatskoj

Beskućništvo se često razumijeva i definira kao «muški fenomen», pri čemu se zanemaruje iznimna kompleksnost i višedimenzionalnost ovog socijalnog fenomena. Rad analizira životne naracije i iskustva žena koje žive u prihvatilištima za beskućnike/beskućnice u tri hrvatska grada (Zagreb, Osijek, Split). Rezultati dobiveni na temelju dubinskih intervjua ukazuju na puteve koji su kazivačice vodili u beskućništvo te aktualne strategije preživljavanja kojima nastoje riješiti svoje višeslojne probleme. Cilj rada jest na temelju analize životnih priča kazivačica prezentirati rodne asimetrije s kojima su se susretale u različitim periodima svog života te u različitim socijalnim kontekstima. Konkretno, u radu se diferenciraju rodne asimetrije u tri krucijalne sfere: 1) socijalizacijski procesi u periodu mladenaštva (disfunkcionalne obitelji, izloženost nasilju, patrijarhalni odgoj…) i odrasle dobi (bračno nasilje, samohrano majčinstvo…) ; 2) na tržištu rada, gdje je subordinirana pozicija ispitanica djelomično uvjetovana «(post)tranzicijskom dramom», a djelomično njihovim spolom, dobi, stupnjem obrazovanja i zdravstvenim statusom ; i, konačno, 3) u prihvatilištima za beskućnike, koji su rodno desenzibilizirani prostori, odnosno prostori neosjetljivi za specifične potrebe korisnica (na primjer, potreba za odvojenim spavaonicama, boljim higijenskim uvjetima, stručnim osobljem, mogućnošću boravka s djecom…). Unatoč tegobama sudionice istraživanja na različite načine pokušavaju izaći iz začaranoga kruga beskućništva. Pri tome postaju evidentne krize i problemi hrvatskog sustava socijalne skrbi, različitost rodnog iskustva beskućništva te rodni stereotipi i predrasude kojima se stigmatiziraju socijalno ugrožene i deprivirane populacije u Hrvatskoj.

beskućnice, rodne asimetrije, nasilje, obitelj, tržište rada, prihvatilište, sustav socijalne skrbi, kvalitativna metodologija

nije evidentirano