hrvatski

Balkanski ratovi (1912.-1913.) i hrvatska javnost

Balkanski ratovi, koji počinju objavom rata Crne Gore Turskoj 8. listopada 1912. izazvali su veliko zanimanje u hrvatskoj javnosti. Osim službenog tiska i socijaldemokrata cijela javnost je u Prvom balkanskom ratu podržavala balkanske saveznike u protjerivanju Turaka iz Evrope. Razlozi za podršku balkanskim saveznicima bili su: izražena protuturska pozicija tijekom vjekova, ideja slavenske (jugoslavenske) solidarnosti, te uvođenje komesarijata u Hrvatskoj. Podrška saveznicima vidjela se u pisanju tiska, sakupljanju novaca za Crveni krst balkanskih država, odlasku na ratište liječnika, njegovateljica i dobrovoljaca. Uoči ratova situacija u Osmanskom carstvu bila je daleko od idealne. Godine 1911. izbio je Talijansko-turski rat u Libiji, bila je u tijeku pobuna Albanaca koja je trajala dvije godine. Nakon pokolja izvršenih nad Bugarima i Srbima te stvaranja Balkanskog saveza 8. listopada 1912. počeli su sukobi na Balkanu objavom rata Crne Gore Turskoj. U ratu je Osmansko carstvo vrlo brzo poraženo na svim bojištima te dolazi do Londonske mirovne konferencije. Na njoj je donesena odluka o stvaranju Albanije pod patronatom Austro-Ugarske. Ubrzo nakon potpisivanja mira izbija Drugi balkanski rat u kojem su saveznici zaratili među sobom. Rat završava porazom Bugarske i znatno pojačanim samopouzdanjem uvećane Srbije. U Hrvatskoj je u vrijeme ratova na snazi bio komesarijat, s kraljevskim povjerenikom Slavkom Cuvajem. Kako je na snazi bila preventivna cenzura, pisanje hrvatskih novinara nije do kraja moglo biti otvoreno. Tih problema nisu imale dalmatinske novine ni Riečki novi list koji se nalazio izvan dometa komesarijata. Kako se u Hrvatskoj uslijed raspuštanja nije sastajao Sabor (Dalmatinski sabor se nije sastajao iz solidarnosti), jedina mjesta gdje su se mogli vidjeti politički stavovi stranaka bili su tisak i Carevinsko vijeće u kojem su se zastupnici iz Dalmacije i Istre otvoreno suprotstavljali vanjskoj politici Monarhije. Najveći problem u vanjskoj politici Monarhije protiv kojeg su se borili hrvatski političari u Carevinskom vijeću i u novinama bilo je stvaranje Albanije. Novinari i političari su smatrali da Albanci nisu ničim zaslužili državu i da ne postoje uvjeti za njeno očuvanje uslijed plemenske rascjepkanosti Albanaca. Vojna mobilizacija koja je provedena zbog pritiska na Srbiju, Crnu Goru i Rusiju odnijela je previše novaca, a donijela premalo koristi. U Drugom balkanskom ratu hrvatska javnost se podijelila u tri tabora. Dio je otvoreno podržavao Srbiju (Hrvatsko - srpska koalicija i pravaši okupljeni oko Hrvatske rieči), dio je podržavao Bugarsku (pravaši okupljeni oko Hrvatske i Dana), dok je dio žalio za propuštenom prilikom da se na Balkanu stvori jedan jak slavenski savez (Hrvatska pučka seljačka stranka, Obzor). U umjetnosti je neposredno prije i tijekom ratova stvaran Vidovdanski kult, a posebno su se isticali Ante Tresić Pavičić, Ivo Vojnović i Ivan Meštrović. No uz njih se tijekom rata javljaju i pjesnici amateri koji po raznim novinama veličaju snagu srpskog oružja. Tim pjesništvom i pisanjem novina namijenjenih puku (Pučke novine, Dom, Hrvatska zastava istine) po prvi put ideja jugoslavenske solidarnosti dolazi na selo, te s ideja elita prelazi u ostvarivi plan (u budućnosti) razgradnje Austro-Ugarske i ujedinjenja Južnih Slavena. Gospodarske posljedice ratova za Monarhiju bile su ogromne. Od početka rata zbog moratorija koje su proglasile balkanske države te gubitka balkanskog tržišta, mnoge tvrtke otišle su u stečaj. U Hrvatskoj, koja je bila uglavnom poljoprivredna zemlja, stečajeva je bilo manje, ali su mnoge obitelji zbog dugotrajne vojne mobilizacije bile na rubu gladi. Krajem rata s povratkom dobrovoljaca s ratišta u Slavoniji i Srijemu raširila se kolera koja je odnijela 231 život. Dogovorom Koalicije s novim povjerenikom Skerletzom vraćen je ustav, tenzije su se smirile, ali je hrvatska javnost bespovratno promijenjena. Pjesme o snazi srpskog oružja, pisanje o pogrešnoj politici Monarhije stvaraju pogodno tlo za razvoj ideje o ujedinjenju Južnih Slavena.

Balkanski ratovi; hrvatska javnost; komesarijat; jugoslavenska ideja; Balkanski savez; stvaranje Albanije; kolera; vidovdanski kult; Crveni krst balkanskih država

nije evidentirano