hrvatski

Toponimija sela Zvirovići

Na primjeru zvirovačke toponimije još se jednom možemo uvjeriti da su toponimi povijesni spomenici od iznimne važnosti. Već je u samome imenu sela Zvirovići uščuvana u hrvatskome antroponimijskome sustavu razmjerno rijetka, ali zarana potvrđena, antroponimna osnova Zvĕrъ-. Nadalje, u imenu je zaseoka Bitunjani uščuvan betacistički izgovor kršćanskoga imena Vid, a u imenu Prćavci u puku zaboravljeni apelativ prč 'jarac'. U zvirovačkim su se toponimima uščuvali i različiti jezični slojevi: starohrvatski (uščuvani su apelativi kao što su pleso 'lokva' ili stagna 'staza' danas posve neprozirni mjesnome stanovništvu), romanski (od najstarijega dalmatskog u toponimima kao što su Klačina ili Ploča do novijega mletačkog u toponimu Kaštel), turski (u toponimima kao što je Mahala ili Pešljuk), pa možda čak i ilirski (Pivnica). Iz toponimije saznajemo i štošta o biljnome i životinjskome svijetu u čijem je okružju živjelo mjesno stanovništvo te čime se ono bavilo. Neki bi toponimi (kao što su Gomilice, Gradina, Kaštel ili ne posve odgonetnuti toponim Gera) mogli potaknuti arheologe i povjesničare na nova istraživanja, toponim Starac prežitak je krstjanske nazočnosti u zapadnoj Hercegovini, toponimi su Dila i Stup spomenici hrvatskoga običajnog prava, a Dubrava i Grluša hrvatskih poganskih vjerovanja.

toponimija, Zvirovići

nije evidentirano