hrvatski

Rana intervencija i ontologija teškoće u razvoju

Rehabilitacija i rana intervencija često se tumače kao interdisciplinarna područja koja „dijele“ spoznaje sa medicinom, antropologijom, sociologijom, psihologijom, pedagogijom… Zajednički fokus pozornosti navedenih znanosti posebice je vidljiv u normativnom pristupu pa se djeca i njihov razvoj prate pomoću određenih parametara a odstupanje i/ ili ne-tipični obrazac razvoja se tumači kao indikator za osmišljavanje programa (re)habilitacije. U slučaju rane intervencije normativni pristup dominira u procjeni djetetovog razvoja, iako suvremene spoznaje o čovjekovom ponašanju ističu kako se pojedinac razvija u dijalogu sa svojom okolinom. Štoviše, rana intervencija nastoji vrlo rano identificirati razvojna odstupanja i/ ili čimbenike rizika te ih kompenzirati u smjeru uspješnog funkcioniranja u odrasloj dobi. S druge strane, upravo je praćenje rasta i razvoja (u smislu monitoringa) vrijednost rane intervencije, no za stvarni uvid u djetetovo ponašanje potrebno je tražiti i druge „zajedničke točke“ sa navedenim znanostima poput uvažavanja perspektive djeteta u okvirima suvremenog djetinjstva, otvaranja dijaloga o interpretativnom modelu teškoće koji je u fokusu sociologije i filozofije (posebice tzv. feminist, queer i disability studies) te kritičko promišljanje o svrhama (ciljevima, razlozima) rehabilitacije (posebice kada se govori o djetetovim kompetencijama) s aspekta neo-liberalizma i globalne kumulacije kapitala tj. ekonomije i politike. Ukoliko to izostane, javlja se opasnost od ranog etiketiranja i ekskluzije. Jasno je kako dekonstrukcijom normativnog pristupa djetetovom razvoju neće nestati organsko oštećenje, no ono donekle može utjecati na prepoznavanje organskih i socijalno uvjetovanih obrazaca ponašanja. Teškoće u razvoju manifestiraju se u interakciji organskog oštećenja i socijalnog okruženja tj. one su odraz socijalnih aranžmana. Potrebno je naglasiti kako se rana intervencija u literaturi opisuje kao identifikacija čimbenika rizika i/ ili već nastalih organskih oštećenja. U odnosu na ontologiju teškoće, to znači kako ona proistječe iz organskog oštećenja. Ontologija teškoće u razvoju bliska je etici i stoga se samo djelomice može razmatrati u okvirima rane intervencije. No, zbog perioda čovjekovog razvoja u kojemu se rana intervencija prakticira, važno je propitati njezinu ulogu, točnije utjecaj na stvaranje djetetove socijalne pozicije i pripadajućih relacija. Stoga je nužno otvoriti dijalog o normativnim aspektima rane intervencije, (ne)postojanju kritičke perspektive u rehabilitacijskim znanostima te mogućnostima jačanja interdisciplinarnog pristupa ranoj intervenciji, posebice s aspekta filozofije, pedagogije i sociologije. Identifikacija i dijagnostika teškoće/ invaliditeta temeljem organskog oštećenja zapravo je biološki determinizam koji podržava mehanizme socijalne opresije i ekskuzije, pa je potrebno ranu intervenciju propitivati i u okvirima ontologije u smislu njezinih kolateralnih posljedica na život djece i njihovih obitelji.

rana intervencija; ontologija; teškoće u razvoju; normativni pristup

nije evidentirano