hrvatski

Biološke osnove suicidalnog ponašanja

Studije provedene na članovima obitelji, na blizancima i na usvojenim osobama pokazale su kako se suicidalnost češće javlja u određenim obiteljima. Radi toga su biološki čimbenici važni rizični čimbenici suicidalnog ponašanja. Neurobiologija suicida povezuje se s promjenama različitih neurotransmitorskih sustava i to prvenstveno serotonergičkog, dopaminergičkog i noradrenergičkog, te sa promijenjenim funkcioniranjem neuroendokrinih sustava (aktivnosti osi hipotalamus-hipofiza-nadbubrežna žlijezda), te kolesterola. Novija istraživanja biologijskih pokazatelja uglavnom se vezuju uz simptom ili sindrom, a manje uz klasičnu dijagnozu psihijatrijskog poremećaja. Zato se istražuju određeni biološki pokazatelji ili određeni geni povezani sa poremećajima funkcija koje rezultiraju određenim simptomima i ponašanjima, kao što su impulzivnost i beznadežnost, koji su rizični čimbenici za suicidalno ponašanje.

neurobiologija, genetika, sucidalno ponašanje

Darko Marčinko i suradnici: Suicidologija je sveučilišni udžbenik