hrvatski

Pedagoški aspekti odnosa u obitelji

Ovaj rad temeljen je na nekim šire prihvaćenim teorijama obitelji kao sustava kako bi se objasnio pojam obiteljskih odnosa i okoline koji objedinjuje međusobne utjecaje obitelji s drugim sustavima. Obitelj je temeljno mjesto nastajanja, rasta, ukupnog vrijednosnog odgoja svake osobe, svakog naroda, konačno cijelog društva. Obiteljsko okružje temeljni je kontekst unutar kojeg najmlađi stvaraju predodžbe o međuljudskim odnosima i unutar kojeg razvijaju obrasce socijalne interakcije. Prema Bronfenbrenneru, dijete i njegov roditelj u kontekstu su stalne interakcije koja oboma osigurava bliskost, ljubav i podršku što je temelj djetetovog odlaska u svijet. U kontekstu socijalnog razvoja djeteta leži temeljna uloga obitelji. Klasificirajući obitelj prema stilu odgoja postoje tradicionalna, alternativna i postmoderna obitelj, a prema odnosima među članovima obitelj se dijeli na tvrdu, meku i fleksibilnu. Stanje odnosa u obitelji vrlo je važan uvjet njezinog kvalitetnog funkcioniranja koje podrazumijeva stalni rast i razvoj svakog njezinog člana i cjelokupnog obiteljskog sustava, a kada se govori o odnosima promatra se odnos između roditelja (partnera) te djeteta i roditelja. Pored duševnog i tjelesnog zdravlja, skladni odnosi čine temelj kvalitetnog života te upravo o odnosima ovisi hoće li osoba biti sretna ili ne. Budući da odnosi u obitelji u najvećoj mjeri ovise o interakcijama članova, učestalosti, vrsti, načinu komunikacije – briga za odnose u obitelji u prvom redu znači usmjerenost na interakcije, općenito komunikacije unutar obiteljskog sustava. Interakcija članova svake obitelji odvija se putem određene komunikacijske mreže čije je njegovanje presudno u održavanju ravnoteže u međusobnim odnosima njenih članova. Prema Olsonu (2000.), kada se nekome želi nešto reći, to je potrebno kazati tako da se razumije izvorna poruka izrečene misli. Iz toga slijedi da je iznad svega važno slušati, odnosno aktivno sudjelovati u razgovoru ili onom što nam se u obliku komunikacijskih poruka želi prenijeti. Instrumenti za mjerenje obiteljske kohezije zamišljeni su s namjerom da procijene status parova i obitelji prema dimenzijama Olsonovog Circumplex modela te da testiraju postavke izvedene iz samog modela. Također, Olsonov model sadrži i pretpostavke obiteljske fleksibilnosti koja svojim pojmovnim određenjem predstavlja skup promjena u vodstvu, vezama u odnosu na uloge te obiteljska pravila. Ono što predstavlja fokus obiteljske fleksibilnosti su reakcije na odnos njene stabilnosti i stalnih promjena. Prema modelu, postoje četiri stupnja fleksibilnosti u obitelji, a to su: rigidnost, strukturiranost, fleksibilnost te kaotičnost. Svaki pojedinac oblikuje svoje vrijednosne orijentacije u onom društvenom okružju u kojem živi i ta okolina utječe na njega pri stvaranju njegovog vrijednosnog usmjerenja. Prema Jankoviću i suradnicima (2004.), vrijednosna načela pojedinca usmjeruju njegov odnos spram pojedine skupine i društva općenito. Obiteljski rituali također predstavljaju obiteljsku vrednotu samim time što podrazumijevaju zajedničke aktivnosti njezinih članova. Bezinović i suradnici koncept obiteljskih rituala definiraju simboličkim oblikom komunikacije koji se sustavno ponavlja i koji ima posebno značenje za članove obitelji. Razlikujemo tri osnovna tipa obiteljski rituala, a to su obiteljske proslave, obiteljske tradicije te bitne rutinske aktivnosti. Bitan element o kojoj ovisi karakter određene obitelji je njezina klima. Kohezivna obitelj može pozitivno utjecati na vještine nošenja s problemima i funkcioniranje odrasle osobe, a isto tako i na dječji emocionalni i kognitivni razvoj, samopouzdanje i ukupnu razvojnu dobrobit.

obiteljski odnosi; fleksibilnost; komunikacija; vrednote

završni rad predstavlja jednu dionicu istoimenog znanstvenog projekta čija je voditeljica prof.dr.sc. J.Zloković