engleski

Socially marginalized/socially excluded families

Obitelj je jedna od najstarijih i najvažnijih društvenih institucija koja obnaša veliki broj funkcija važnih za svakog svog člana. Promjene i različiti čimbenici koji određuju jedno društvo gotovo uvijek ostavljaju traga na obiteljsku situaciju, intenzitet povezanosti među članovima neke obitelji te stupanj uključenosti pojedinih obitelji u društvenu mrežu. Obitelji u većini slučajeva određuju kakvo će biti društvo kojeg pojedinci konstruiraju svojim djelovanjem jer su u modernim vremenima one vrlo važan društveni konstrukt. Povjerenje i emocionalna toplina članova obitelji su osnova na kojoj svaki pojedinac razvija svoje samopouzdanje i sposobnost da se nosi s poteškoćama u društvu. Socijalna isključenost označava stanje pojedinaca koji se nalaze na samoj margini društva i koji se udaljavaju od prilika za rad, mogućnosti za ostvarenje prihoda i obrazovanje te od mreže društvenih aktivnosti. Siromaštvo je koncept koji je vrlo usko povezan sa socijalnom isključenosti i koji upravo zbog tog neprestanog preklapanja i vezivanja često slovi kao njoj istoznačan pojam. Ipak, moguće je biti siromašan, a ne biti socijalno isključen i obratno. Nezaposlenost je jedna od ključnih varijabli socijalne isključenosti i njezin središnji pokazatelj, a predstavlja stanje u kojem se radno sposobni članovi društva ne mogu zaposliti primjereno svojim sposobnostima i kvalifikacijama. Važnost obitelji u kontekstu socijalne isključenosti se očituje u dvije situacije: kada socijalna isključenost pojedinca neposredno utječe na sve članove njegove obitelji i kada se nejednake mogućnosti roditelja lako prenose na njihovu djecu. Zbog različitosti uzroka socijalno isključene osobe i njihove obitelji se svrstavaju u nekoliko kategorija: nacionalne manjine, osobe s intelektualnim teškoćama i/ili tjelesnim invaliditetom, jednoroditeljske obitelji, nezaposleni, zatvorenici, starije osobe, osobe s HIV-om, seksualne manjine, ovisnici, žene žrtve obiteljskog nasilja, djeca iz ugroženih obitelji i beskućnici. Beskućnici čine posebno osjetljivu skupinu jer im je uskraćeno jedno od temeljnih ljudskih prava – pravo na stanovanje i jer se neprestano suočavaju s diskriminacijom i nedostatkom obiteljske i društvene potpore. U Hrvatskim je zakonima problem beskućništva nov i još uvijek nedovoljno definiran. Provedeno istraživanje na uzorku od 226 beskućnika koji su korisnici prihvatilišta za beskućnike ''Ruže svetog Franje u Rijeci'' ukazalo je na činjenicu da je velik broj beskućnika nezaposlen, bez radnog staža, nisko kvalificiran i radno sposoban. Osim toga, istraživanje je pokazalo da je najveći broj korisnika prihvatilišta neoženjen, bez djece te suočen s vrlo lošim materijalnim prilikama i niskom kvalitetom obiteljskih odnosa od ranog djetinjstva. Podaci prikupljeni putem intervjua s nekoliko korisnika prihvatilišta pokazuju da ispitanici smatraju kako su uvjeti u njihovoj primarnoj obitelji bili jedan od dominantnih uzroka njihovog dolaska u prihvatilište. Ispitanici također smatraju da bi mogli izbjeći boravak u prihvatilištu kada bi imali veću potporu obitelji. Osim toga, svi su ispitanici izgubili kontakt s barem jednim od članova svoje uže obitelji. O djeci korisnika prihvatilišta najčešće se brinu njihove (bivše/sadašnje) partnerice, a većina ih nema gotovo nikakve kontakte sa svojim potomcima. Utjecaj obitelji je ovdje iznimno važan jer je ona prirodna sredina u kojoj bi se čovjek trebao uspješno razvijati i pripremati za stjecanje što učinkovitije društvene uključenosti.

Family; relationship; social exclusion; poverty; homeless

Završni rad predstavlja jednu dionicu (Obitelji i djeca u riziku) znanstvenog projekta Pedagoški aspekti odnosa u obitelji, voditeljica prof.dr.sc. Jasminka Zloković.